Nakon dvije godine rata, postoji šansa za postizanje sporazuma koji će okončati ubijanje i razaranje u Gazi i vratiti izraelske taoce, i žive i mrtve, njihovim porodicama.
To je prilika, ali nije sigurno da će je Hamas i Izrael iskoristiti. Sumorna je slučajnost da se pregovori vode tačno dvije godine otkako je Hamas nanio Izraelcima traumu koja je još akutna, piše BBC.
U napadima izvršenim 7. oktobra 2023. poginulo je 1.200 ljudi, uglavnom izraelskih civila, a 251 je uzet za taoca. Izraelci procenjuju da je 20 talaca još živo i oni žele povratak tijela preostalih 28.
I Izraelci i Palestinci žele kraj rata
U razornom izraelskom vojnom odgovoru uništena je većina Gaze, a poginulo je više od 66.000 Palestinaca, većinom civila, u koje je spadalo i više od 18.000 djece. Ove brojke potiču od Ministarstva zdravlja koje je dio ostataka Hamasove administracije.
Njegova statistika obično se smatra pouzdanom. Studija u Lansetu, medicinskom časopisu iz Londona, sugerisala je da su te brojke potcijenjene.
I Izraelci i Palestinci žele da se rat završi.
Izraelci su umorni od rata, a ankete pokazuju da većina želi sporazum koji će vratiti taoce i okončati borbe. Stotine hiljada rezervista u Izraelskim odbrambenim snagama (IDF), žele da se vrate životima poslije mnogih mjeseci provedenih u uniformi u aktivnoj službi.
Više od dva miliona Palestinaca u Gazi nalazi se u humanitarnoj katastrofi, uhvaćeni između vatrene moći IDF-a i gladi, a u nekim oblastima izgladnjivanja izazvanog izraelskim ograničenjima ulaska humanitarne pomoći u Pojas.
Verzija Hamasa koja je uspjela da napadne Izrael razornom silom prije dvije godine odavno je razbijena kao koherentna vojna organizacija. Ona je sada postala urbana gerilska sila koja organizuje otpor IDF-a iz ruševina.
Uslovi za Hamas
Hamas želi da pronađe način da opstane, iako je pristao da ustupi moć palestinskim tehnokratama. On prihvata da će morati da preda ili rastavi ono što je ostalo od njegovog teškog naoružanja, ali želi da zadrži dovoljno vatrene moći da se odbrani od Palestinaca koji će željeti da se osvete za skoro dvije decenije brutalne vladavine i katastrofe koju su im napadi Hamasa donijeli na pleća.
Ona to ne govori javno, ali organizacija koja još ima sljedbenike i povelju u kojoj ističe želi da uništi Izrael također će željeti da zadrži dovoljno toga da može ponovo da izgradi kapacitete za opravdavanje vlastitog imena, koje je akronim za Islamski pokret otpora.
Izrael bi volio da diktira uslove predaje Hamasa. Ali sama činjenica da Hamas ima šanse za ozbiljne pregovore otvara više mogućnosti za njega nego što je izgledalo vjerovatno prije samo mjesec dana.
Tada je Izrael pokušao da ubije vodstvo Hamasa u nizu napada na zgradu u Dohi u kojoj su raspravljali o mirovnim prijedlozima Donalda Trumpa, i nije uspio u tome. Njegova glavna meta, viši vođa Khalil al-Hayya, trenutno predvodi Hamasovu delegaciju u pregovorima u odmaralištu na Crvenom moru u Sharm el-Sheikhu.
Među mrtvima bio je i Al-Hajin sin, mada su lideri uspjeli da izvuku živu glavu. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ima drugačiju vrstu opstanka na umu.
On želi da sačuva vlast, da nastavi da odlaže suđenje za korupciju, da osvoji izbore zakazane za sljedeću godinu, i da ne ostane upamćen u historiji kao lider odgovoran za sigurnosne propuste koji su doveli do najsmrtonosnijeg dana za Jevreje još od nacističkog holokausta.
Da bi to postigao, potreban mu je kredibilan način da proglasi "potpuni pobjedu“, što je izraz koji je on sam iznova upotrebljavao. On ga je definisao kao povratak talaca, uništenje Hamasa i demilitarizaciju Gaze.
Ako ne bude mogao to da postigne, neće mu biti dovoljno da ukaže na vrlo realnu štetu koju je Izrael naneo neprijateljima u Libanu i Iranu u posljednje dvije godine. Hamas i izraelski pregovarači neće se susresti licem u lice.
Trumpov plan od 20 tačaka
Egipatski i katarski zvaničnici bit će posrednici, a Amerikanci koji će također biti prisutni predstavljat će vrlo veliki uticaj, možda čak i presudni. Osnova za pregovore je mirovni plan za Gazu Donalda Trumpa u 20 tačaka.
Ono što on neće postići, uprkos njegovim upornim objavama na društvenim mrežama o trajnom miru, jeste da okonča dugi sukob između Izraelaca i Palestinaca za kontrolu nad zemljom između rijeke Jordan i Mediteranskog mora.
On ne pominje budućnost Zapadne obale, drugog dijela teritorije koju Velika Britanija i drugi priznaju kao državu Palestinu.
Ulozi su visoki u Sharm el-Sheikhu. Postoji šansa da se postigne primirje koje bi moglo završiti najrazorniji i najkrvaviji rat za više od vijeka sukoba između Arapa i Jevreja.
Prvi izazov je utvrditi uslove za oslobađanje izraelskih talaca u zamenu za Palestince koji služe doživotne kazne u izraelskim zatvorima i stanovnike Gaze koji su od početka rata u pritvoru bez suđenja.
To nije jednostavan zadatak. Predsjednik SAD Trump želi rezultate i želi ih brzo. On želi da oživi vlastitu ambiciju da posreduje u postizanju velikog dogovora na Bliskom istoku, u čijem središtu bi bilo zbližavanje Izraela i Saudijske Arabije.
To ne može da se desi dok god Izrael ubija ogroman broj palestinskih civila u Gazi i nameće ograničenja humanitarnoj pomoći koja izazivaju veliku patnju, i dok Hamas drži izraelske taoce.
Saudijci su također jasno stavili do znanja u nizu javnih saopštenja da to ne može da se desi bez jasnog i bespovratnog puta do nezavisne palestinske države. Trump je prisilio Netanyahua da potpiše dokument koji obuhvata dvosmisleno i neodređeno pominjanje mogućnosti palestinske nezavisnosti.
U saopštenju nakon svega, Netanyahu je odabrao da ignoriše to ponavljajući vlastito obećanje da Palestinci nikad neće dobiti državu. Ima mnogo toga u Trumpovom dokumentu što Izrael želi kad je u pitanju ukidanje moći Hamasa i buduće vladavine nad Gazom.
Trumpove ambicije na Bliskom istoku
Ali Netanyahu je navikao na to da uvijek bude po njegovom u Ovalnoj sobi. Umjesto toga, Trump ga je natjerao da pročita formalno izvinjenje premijeru Katara za vazdušne udare u kojima nije uspio da izbriše Hamasovo vodstvo.
Trumpu je potreban Katar u igri da bi nastavio s ostvarivanjem ambicija o preoblikovanju Bliskog istoka. Jedno pitanje je zašto je Hamas spreman da se odrekne talaca bez strogog vremenskog okvira za Izrael što se tiče napuštanja Gaze i okončanja rata.
Jedna mogućnost je da su ih Katarci ubijedili da će Trump garantovati da će se to desiti ako mu omoguće da proglasi pobjedu vraćanjem svih izraelskih talaca, i živih i mrtvih.
Upkos tome, Trump i dalje koristi riječnik koji Netanyahu želi da Izraelci čuju, kao što je njegova prijetnja Hamasu ako odbiju sporazum, obećavši "moju potpunu podršku“ Izraelu da nastavi sa uništavanjem Hamasa.
Američki državni sekretar Marco Rubio rekao je da će biti potrebno svega nekoliko dana da se ustanovi da li je Hamas ozbiljan. Bit će potrebno mnogo duže da se definišu ključni elementi na kojima će se zasnivati ovaj složeni sporazum. Sve što za sada imaju je Trampov okvir.
Dvije godine nakon što je dugi i nerazriješeni sukob između Izraelaca i Palestinaca eksplodirao u rat u Gazi, krupan je izazov okončati ubijanje i obezbijediti neposrednu budućnost za Palestince i Izraelce.
Bit će potrebna umešna diplomatija i produženo bavljenje detaljima, kojih je vrlo malo u Trumpovom planu u 20 tačaka.
Pokušaj da se pronađe precizan riječčnik koji će popuniti rupe predstavljat će više nego dovoljno potencijalnih kamena spoticanja. Niko nema bolje mišljenje o Trumpovoj sposobnosti da postiže pogodbe od njega samog.
U vanjskoj politici, učinci postignuti do sada nisu odgovarali njegovom razmetanju. Nije razriješio niz ratova; tačna brojka koliko on tvrdi da ih je okončao zavisi od toga kako on to predstavlja.
Zna kako dobiti ono što želi
Najvažnije od svega, Trump nije okončao rusko-ukrajinski rat prvog dana otkako je preuzeo dužnost, kao što je predvidio. Ali jedna vještina koju Trump zaista posjeduje, poslije životnog iskustva u svijetu nekretnina, jeste urođeni instinkt da zna kako izvršiti pritisak da bi dobio ono što želi.
Indirektni pregovori u Egiptu vode se upravo zato što je Donald Trump uspio da izvrši pritisak na obje strane. Prijetnja Hamasu istrebljenjem ako odbiju da učestvuju u njegovom planu bio je laki dio.
Američki predsjednici su vršili međunarodni pritisak na Hamas otkako je grupa osvojila palestinske izbore 2006. i silom preuzela Gazu od palestinskih rivala Fataha naredne godine.
Velika razlika između Donalda Trumpa i predsjednika Clintona, Obame i Bidena je da on uzvraća udarac jače i odlučnije na pokušaje Benjamina Netanyahua da ga izmanipuliše nego što su to njegovi demokratski prethodnici bili spremni ili sposobni da urade.
Trump je prihvatio Hamasovo uslovno "da, ali“ na njegov prijedlog kao čvrsti pristanak na mir. To je za njega bilo dovoljno da nastavi dalje punom parom.
Novinski servis Axios izvijestio je da je, kad je Netanyahu pokušao da ga ubijedi da Hamas pokušava da kupi vrijeme, Trampov odgovor bio: "Zašto si tako j***no negativan“.
Izrael zavisi od Sjedinjenih Američkih Država. SAD su bile ravnopravni partner u ovom ratu. Bez američke pomoći, Izrael nije mogao da napadne Gazu toliko nemilosrdnom i dugotrajnom silom.
Većinu njegovog oružja snabdijeva Amerika, koja obezbjeđuje i političku i diplomatsku zaštitu, stavljajući veto na brojne rezolucije u Vijeću sigurnosti UN čiji je cilj bio da izvrše pritisak na Izrael da se zaustavi.
Joe Biden, koji je nazvao samog sebe irskim cionistom, nikad nije iskoristio polugu koja proističe iz izraelske zavisnosti od SAD.
Donald Trump stavlja vlastiti plan za Ameriku na prvo mjesto i koristi američku latentnu moć nad Izraelom da prisili Netanyahua da se povinuje njegovoj volji, makar kad je u pitanju pridruživanje pregovorima.
Ostaje da se vidi da li će se taj pritisak nastaviti. Trump zna da se predomisli. I delegacije Hamasa i Izraela imaju moćne kritičare kod kuće koji žele da se rat nastavi.
Izvori iz Hamasa rekli su za BBC da su vojni komandanti koji su još uvijek u Gazi bili spremni da se bore do kraja i da povuku što više Izraelaca za sobom.
Koalicija Benjamina Netanyahua oslanja se na podršku ultranacionalističkih ekstremista koji su vjerovali da su jako blizu sna o protjerivanju Palestinaca iz Gaze i njihovom zamjenjivanju jevrejskim naseljenicima.
Ako pregovori u Egiptu propadnu, oba ova krajnja cilja postaju moguća, piše BBC.