Zajednički kolegij oba doma PSBiH na sjednici naredne sedmice u Sarajevu razmatrat će Informaciju o statusu Komisije za državnu imovinu, tijela koje je godinama blokirano i bez imenovanog saziva još od 2018. godine, saznaje Raport.
Iako Komisija formalno i dalje postoji, u praksi ne funkcioniše, a njen rad je praktično zamrznut već skoro deceniju.
Za sada nema zvanične potvrde o tome da li postoji politička volja da se Komisija ponovo aktivira, ali je evidentno da rasprava u Parlamentu BiH o statusu ove važne Komisije dolazi u trenutku kada je sve izvjesnije da će se pitanje rješavanja državne imovine ubrzati zbog realizacije Južne plinske interkonekcije, strateškog projekta SAD-a u BiH.
Mehanizam postoji, ali je godinama blokiran
Naime, dio trase planiranog gasovoda prolazi preko zemljišta koje se vodi kao državna imovina i koje se ne može eksploatisati, jer je na snazi zabrana raspolaganja državnom imovinom sve dok se ne donese zakon na nivou BiH.
Međutim i usvajanje zakona o državnoj imovini godinama je na čekanju, jer u Parlamentarnoj skupštini BiH ne postoji politička saglasnost iz entiteta RS o tom pitanju.
Vjerovatno i zbog te činjenice sada su pregovori u traženju rješenja i domaćih i međunarodnih aktera usmjereni na Komisiju za državnu imovinu.
I visoki predstavnik Christian Schmidt koji je ranije govorio o tome da neće nametati zakon o državnoj imovini, ukazivao na postojanje mehanizama koji su već predviđeni kroz rad Komisije za državnu imovinu, naglašavajući da postojeći institucionalni okvir omogućava rješavanje pitanja imovine u slučajevima javnog interesa.
Podsjećamo, Komisija za državnu imovinu je osnovana još 2004. godine kao tijelo koje je trebalo da utvrdi šta je državna imovina, kako se ona dijeli između države, entiteta i Brčko distrikta, ali i da pripremi zakonski okvir za njeno upravljanje.
Posebno je važno pomenuti 2005. godinu i odluku tadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kojom je omogućeno da se u slučajevima izgradnje infrastrukture poput škola, zdravstvenih ustanova ili drugih objekata od javnog interesa može odobriti izuzetak i koristiti državna imovina.
To je bio mehanizam koji je u praksi omogućavao da se neki projekti ipak pomjere s mrtve tačke, uprkos zabrani raspolaganja državnom imovinom.
Komisija je već imala stotine zahtjeva za izuzeće
Međutim, posljednja sjednica Komisije održana je 2016. godine, a novi saziv od 2018. nikada nije imenovan. I od tada, Komisija postoji samo na papiru, iako je Vijeće ministara BiH u 2020. i 2021. godini, na 12 mjeseci svojim odlukama prolongiralo u dva navrata rokove propisane za zadatke Komisije propisane odlukom o osnivanju.
Prema podacima do kojih je došao Raport, Komisija je do 2014. godine zaprimila više od 500 zahtjeva za izuzimanje od zabrane raspolaganja državnom imovinom. Do tada je Komisija riješila oko 100 zahtjeva, od kojih se najveći dio u stvari odnosio na obavještenja da se ne radi o imovini koja potpada pod režim zabrane raspolaganja.
Komisija za državnu imovinu, ima 11 članova i u njenom sastavu je predviđeno da budu predstavnici državnih, entitetskih i institucija Brčko distrikta. I to predstavnici Kabineta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Ministarstva pravde BiH, Ministarstva finansija i trezora BiH i Pravobranilaštva BiH, zatim Federalnog ministarstva pravde, Federalnog pravobranilaštva i Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, kao i Ministarstva pravde RS, Pravobranilaštva RS i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, te Vlade Brčko distrikta.
Vijeće ministara BiH iako je formalno osnovalo Komisiju posljednjih godina se nije bavilo njenim ponovnim aktiviranjem i imenovanjem članova.
Sada je pitanje da li će se nakon razmatranja na Zajedničkom kolegiju oba doma PSBiH i Parlamentarna skupština aktivnije baviti ovim pitanjem, ili će status Komisije za državnu imovinu ostati u zoni institucionalnog čekanja.
Ostaje i pitanje da li bi eventualno 'oživljavanje' Komisije za državnu imovinu bilo usmjereno isključivo na potrebe projekta Južne interkonekcije, odnosno na donošenje pojedinačnih izuzeća za konkretne trase i parcele, ili bi se njen rad uspostavio u širem obimu, u skladu s njenim izvornim nadležnostima i svim otvorenim pitanjima državne imovine.
Odgovor na to pitanje, čini se, mogao bi se znati relativno brzo, ne zbog spremnosti bh. vlasti na traženje rješenja i dogovor, nego zbog sve izraženijeg pritiska SAD-a da se realizacija projekta ubrza, s obzirom na to da bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa na trasi plinovoda njegovo pokretanje nije moguće.