Na današnji dan prije 29 godina preminuo je heroj Srđan Aleksić. Mladić pretučen u centru Trebinja jer je usljed ratnog ludila zaštitio prijatelja Bošnjaka, umro je šest dana od posljedica premlaćivanja, a na njegovoj smrtovnici pisalo je da je stradao čineći ljudsku dužnost.
Njegov otac Rade, te predstavnici lokalne vlasti u Trebinju i danas su posjetili Srđanov grob, gdje su položili cvijeće, pomolili se, te se prisjetili pokojnog Srđana, javlja Anadolu Agency (AA).
Ponos jači od truge
“Ne može se izbjeći tuga, ali ponos je jači od tuge. Ova suza u mom oku je suza ponosa. Znam da je Srđovo djelo u mnogim ljudima probudilo osjećaj poštovanja i čovječnosti”, rekao je pred okupljenim novinarima Srđanov otac Rade, te nakon toga iz džepa izvadio pismo koje je primio od doktora Husnije Bilića iz Londona i pročitao ga.
“Znam da u nekim gradovima u Srđanovu čast daju imena ulicama. Mnogim dobrim ljudima pogibija Vašeg sina teško je pala, a Vama posebno. Gledao sam dokumentarni film o Srđanu. Divim se kako podnosite sve. Primjetio sam suzu u Vašem oku, ali Vi ste jaki. Jači ste i razlikujete se od mene, jer ja sam cijelo vrijeme plakao. Plakao sam za mladim životom izgubljenim da bi drugi živjeli. Neka Vam mala utjeha bude što mnogi od nas Srđana žalimo kao najrođenijeg. Za mene je on najrođeniji, jer pripada ljudskom rodu. Budite hrabri, odgojili ste sina da obavlja ljudsku dužnost, a on je obavljajući je ostao na vječnoj straži”, pročitao je Aleksić, te dodao kako ga primjeri poput ovog drže u životu:
“To nije usamljen slučaj. Svakodnevno susrećem ljude koji to priznaju. Nedavno sam na pijaci razgovarao sa dvije Dubrovčanke, a kada sam im rekao ko sam, jedna od njih je stavila ruku na srce i kroz suze kazala da je imala čast razgovarati sa Srđanovim ocem”.
Dao je sebi zapravo i uz ispriku uputio poziv srbijanskom teniseru Novaku Đokoviću da dođe na Srđanov grob.
“Odavno me vuče želja da se to dogodi. Sreo sam se sa Novakom u svečanoj dvorani Skupštine Srbije gdje je on primao priznanje za svoje zasluge, a ja za Srđove, i volio bih da se susretnu dva čovjeka. Jedan koji je životom pokazao šta treba učiniti kao čovjek, i drugi koji cijelom svijetu pokazuje kako se čovjek treba ponašati. To mi srce kaže”, rekao je Aleksić.
Branio slabijeg
Đorđe Miljanović iz Skupštine Grada Trebinja govoreći o pokojnom Aleksiću rekao je da je Srđan nevina žrtva i čovjek koji je branio slabijeg u vremenu stradanja.
“Pandan na drugoj strani bio je Refik Višća iz Zavidovića. Na današnji dan 2017. godine, tadašnji gradonačelnik na ovom mjestu rekao je da Trebinje ima trajnu obavezu baštiniti i jedan dan posvestiti Srđanu”, izjavio je Miljanović.
Grupa pripadnika Vojske Republike Srpske 21. januara 1993. legitimišući stanovništvo na pijaci u Trebinju, nakon što su ustanovili da je jedan od legitimisanih Bošnjak - Alen Glavović, počela ga je maltretirati i tući. Srđan je priskočio u pomoć Alenu, a četvorica vojnika su potom pustili Glavovića i kundacima pušaka isprebijali Srđana, koji je od povreda nažalost preminuo na današnji 1993. godine.
Posthumno mu je dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a jedna od ulica u Sarajevu petnaest godina nakon smrti nazvana je “Ulica Srđana Aleksića”.
Prije 12 godina ustanovljena je novinarska nagrada “Srđan Aleksić”, te je tri godine poslije postala dijelom Mreže za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini. Ulicu “Srđana Aleksića” imaju i Novi Sad i Beograd.
