Kontrasti su upadljivi. Jedan predsjednik je izabrao diplomatiju. Barack Obama i velika međunarodna koalicija ispregovarali su sporazum s Iranom kojim se njegov nuklearni program stavlja na čekanje na deset godina, uprkos protivljenju ogorčenog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji je 2015. došao u Kongres kako bi govorio protiv sporazuma i američkog predsjednika.
Drugi predsjednik je izabrao rat. Donald Trump, godinama nakon što je rasparčao Obamin sporazum i nakon što se frustrirao pregovorima o novom nuklearnom dogovoru, doveo je Netanyahua u Situacijsku sobu Bijele kuće, prema izvještaju New York Timesa. Izraelski premijer je sjedio preko puta američkog predsjednika i uvjerio ga u iznenadni napad na Iran bez konsultacija sa saveznicima u Evropi ili na Bliskom istoku, piše CNN.
Sada je SAD potreban sporazum s Iranom da okonča rat.
Rat, međutim, nije tekao tačno prema Trumpovom planu. SAD i Izrael jesu ostvarili ciljeve slabljenja iranske vojske, kao i njenih pomorskih i raketnih kapaciteta. Ali iranski nuklearni materijal je i dalje u zemlji, iako je očigledno zakopan pod zemljom, a Islamska Republika je preuzela kontrolu nad Hormuškim moreuzom, otkrivši novu polugu utjecaja na svjetsku ekonomiju.
Obamin sporazum je u Trumpovoj glavi
Kako god se rat s Iranom završi, pregovori će početi u Islamabadu, u Pakistanu, u subotu kako bi se pokušalo nadograditi krhko primirje, Trump će željeti proglasiti da je ishod bolji od onoga što je njegov prethodnik Obama postigao bez rata.
Obamin nuklearni sporazum je u Trumpovim mislima. Trump rijetko govori o Iranu bez da kritikuje Obamu i nuklearni sporazum iz 2015. godine, formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA).
“Barack Hussein Obama, ono što je uradio, kada im je dao nuklearni sporazum s Iranom, dao im je slobodan put ka nuklearnom oružju. U suštini, izabrao je Iran umjesto Izraela i drugih koji nisu željeli da to uradi,” rekao je Trump na sastanku kabineta 26. marta.
Ponovio je stav da je Obama izabrao Iran umjesto Izraela na konferenciji za novinare 6. aprila.
“Da ja nisam došao i ukinuo Obamin sporazum, koji je bio užasan, nuklearni sporazum s Iranom bio je put ka nuklearnom oružju,” rekao je Trump. “Velikom, neograničenom.”
Trump također često govori o tome da su, dok se sporazum finalizirao, SAD poslale avion pun novca — 400 miliona dolara u gotovini, uglavnom u švicarskim francima — u Iran. Taj novac je zapravo bio povrat iranskih sredstava zamrznutih decenijama ranije, ali se poklopio s usvajanjem nuklearnog sporazuma i oslobađanjem Amerikanaca iz iranskih zatvora, uključujući novinara Washington Posta Jasona Rezaiana.
Taj avion pun novca, kao i milijarde koje je Iran dobio od odmrznute imovine i prodaje nafte dok je JCPOA bio na snazi, mogli bi biti nadmašeni prihodima koje Iran sada može tražiti da okonča rat. Ti novi prihodi mogli bi uključivati naknade brodovima za prolazak kroz Hormuški moreuz, sredstva iz odmrznute imovine ili prihode od ukidanja sankcija.
Šta je sadržavao 'Obamin sporazum'
JCPOA je imao teško pamtljivo ime i bio je složen diplomatski sporazum. Višestrani sporazum potpisali su Iran, pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, SAD, Kina, Rusija, Francuska, Velika Britanija, plus Njemačka i Evropska unija.
Osnovna ideja JCPOA-a, koji je imao međunarodnu podršku ali je bio kontroverzan u SAD, bila je da Iran ograniči svoje nuklearne ambicije, smanji obogaćivanje uranija i dozvoli međunarodnim inspektorima iz Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) pristup svojim postrojenjima, u zamjenu za ukidanje dijela sankcija na naftu i odmrzavanje milijardi dolara iranske imovine.
Netanyahu je bio toliko uznemiren sporazumom da se, u potezu bez presedana, obratio Kongresu 2015. kako bi pokušao spriječiti Obamin sporazum na američkom tlu.
Trump je na kraju povukao SAD iz sporazuma 2018. tokom svog prvog mandata. Iako su druge zemlje pokušale nastaviti s njegovom primjenom, Iran je na kraju prekršio uslove i sporazum se raspao, iako su i administracije Joea Bidena i Trumpa 2.0 pokušale obnoviti pregovore.
Trump je pokrenuo rat protiv Irana nakon što su pregovori o novom nuklearnom sporazumu propali, iako je jedan strani diplomata uključen u te pregovore rekao da je napredak bio “nadohvat ruke”. Sada, nakon više od mjesec dana rata, Trump ponovo traži vlastiti sporazum s Iranom.
Mnogo toga se desilo u protekloj deceniji. JCPOA potječe iz potpuno drugačijeg vremena, prema Darylu Kimballu, izvršnom direktoru Udruženja za kontrolu naoružanja.
Naime, IAEA i američka obavještajna zajednica su se 2018. složile da, dok je JCPOA bio na snazi, Iran nije pokazivao da teži nuklearnom oružju i uglavnom se pridržavao ograničenja iz sporazuma, iako je nastavio podržavati terorističke grupe i održavati balističke raketne kapacitete. Iran je pojačao nuklearni program nakon što je Trump napustio JCPOA.
Odustao od sporazuma
Na nagovor Izraela, Trump je u svom prvom mandatu odustao od sporazuma, jer je smatrao da nije dobar za SAD. Godinu dana nakon toga, Iran je ponovo počeo intenzivno razvijati svoj nuklearni program, dodatno obogaćujući uranij i proširujući nuklearna postrojenja. Istovremeno je tvrdio da će poštovati Sporazum o neširenju nuklearnog oružja iz 1970. i da neće razvijati nuklearno oružje.
Gledajući unaprijed, svaki novi sporazum s Iranom morat će izgledati drugačije od JCPOA-a, ali će vjerovatno sadržavati neke slične elemente, rekao je Kimball. Ključno među tim sličnostima bit će insistiranje na inspekcijama IAEA-e kako bi se provjerilo poštuje li Iran eventualni sporazum.
Trump ima maksimalistički pristup zahtjevima. Umjesto ograničenja obogaćivanja uranija, on želi da Iran potpuno odustane od toga i preda postojeće zalihe SAD.
Ali Iran sada ima novu polugu.
Iran je, kao rezultat rata koji su pokrenuli SAD i Izrael, otkrio da ima moć nad svjetskom ekonomijom kontrolirajući Hormuški moreuz, kroz koji inače prolazi oko petine svjetskih zaliha nafte i prirodnog gasa te trećina izvoza uree.
“Ono što je ovaj rat uradio jeste da je Iranu dao oružje koje je mnogo upotrebljivije od nuklearnog — a to je Hormuški moreuz koji može zaustaviti globalne zalihe,” rekao je Fareed Zakaria za CNN.
Čak i prije rješavanja nuklearnog pitanja, svaki sporazum o okončanju rata morat će uključivati ponovno otvaranje moreuza, prema penzionisanom generalu Davidu Petraeusu, bivšem direktoru CIA-e.
“To je, po mom mišljenju, centralno pitanje,” rekao je. Neki iranski zahtjevi bit će neprihvatljivi, poput povlačenja američkih snaga iz regiona ili priznavanja prava Irana na obogaćivanje uranija, dok su drugi podložni pregovorima.
Potencijalni finansijski spas
Ali pitanje prometa kroz Hormuški moreuz daje Iranu moć i potencijalni finansijski spas, slično Panamskom kanalu gdje bi mogao naplaćivati prolaz.
“Ako je to 2 miliona dolara po brodu, što neke kompanije navodno već plaćaju, i pomnoži se sa 100 ili više brodova dnevno, to je ogroman iznos novca koji Iranu može pomoći da popravi veliku štetu na svojoj vojsci,” rekao je Petraeus.
Da li je napredak bio moguć prije nego što je Trump pokrenuo rat?
Trump je napao Iran krajem februara jer je smatrao da Iran nije ozbiljan u pregovorima, iako je jedan posrednik to osporio. Omanski ministar vanjskih poslova Sayyid Badr bin Hamad Al Busaidi izjavio je da je Iran pristao na velike ustupke.
Dan prije početka rata rekao je da je Iran pristao da se odrekne zaliha obogaćenog uranija i smanji nivo obogaćivanja.
“Ne bi bilo akumulacije ni skladištenja, uz potpunu verifikaciju,” rekao je.
Trumpov tim je to vidio drugačije. Glavni pregovarač Steve Witkoff rekao je da Iran smatra da ima “neotuđivo pravo” na obogaćivanje uranija i da ne želi odustati diplomatski od onoga što nije izgubio vojno.
Moguće je da SAD nisu u potpunosti razumjele šta je bilo na stolu. Kimball smatra da Witkoff i Jared Kushner možda nisu shvatili značaj iranskih ustupaka.
“Sada ću upotrijebiti jaku riječ: bio je nekompetentan i tehnički nedovoljno informisan da razumije šta se nudi,” rekao je Kimball.
Sada će se pregovori nastaviti u Islamabadu. SAD će, na kraju, morati pregovarati s iranskim liderima. Iran tvrdi da, kao potpisnik Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, ima pravo na obogaćivanje uranija za energetske potrebe.
U zamjenu za odustajanje od toga, Iran će vjerovatno tražiti ukidanje sankcija na naftu, kao i ranije. Ali sada će također nastojati formalizirati kontrolu nad Hormuškim moreuzom, što znači da bi mogao imati veću moć nego prije, piše CNN.