Ako ste čuli tvrdnje da će Zemlja uskoro imati dane od 25 sati, to može zvučati uvjerljivo. Sama ideja nije pogrešna, naučnici zaista očekuju da će se rotacija Zemlje nastaviti usporavati. Ono što se često izgubi u tim pričama jeste brzina tih promjena. One se odvijaju toliko sporo da su potpuno neprimjetne u svakodnevnom životu. Nijedan sat neće iznenada kasniti, niti će kalendari morati biti mijenjani.
Riječ je o suptilnim pomacima koji se mjere tokom decenija i stoljeća, uz pomoć instrumenata koje rijetko ko vidi. Ne radi se o dramatičnoj promjeni načina na koji vrijeme funkcioniše, već o sitnim pomjeranjima koja uzrokuju gravitacija, voda i led, tiho se gomilajući tokom vremenskih razmjera daleko dužih od ljudskog života.
Dan nam djeluje stabilno jer je život organiziran oko njega. Ipak, to je samo jedan način mjerenja vremena. Ako se rotacija Zemlje posmatra u odnosu na udaljene zvijezde, dobija se nešto kraća jedinica, siderički dan. Ta razlika postoji zato što se Zemlja istovremeno okreće oko svoje ose i kreće oko Sunca. Da bi se Sunce ponovo našlo na istom mjestu na nebu, planeta se mora okrenuti malo više.
Zašto se dani na Zemlji polako produžavaju?
Ni solarni dan nije savršeno stabilan. On se blago skraćuje i produžava, ali na veoma dugim vremenskim skalama postoji jasan trend, dani postaju sve duži.
Mjesec ima ključnu ulogu u tom procesu. Njegova gravitacija izaziva plimu i oseku, ali zbog trenja voda ne prati savršeno Mjesečev položaj. To trenje oduzima mali dio rotacione energije Zemlje. Kako se energija gubi, rotacija se usporava, dok se dio energije prenosi na Mjesec, zbog čega se on postepeno udaljava od Zemlje. Najjednostavnije poređenje je stolica koja se okreće dok noga dodiruje pod, okretanje se nastavlja, ali sve sporije.
Naučnici prate i promjene mase na Zemljinoj površini. Podaci prikupljani više od 120 godina pokazuju da topljenje leda, iscrpljivanje podzemnih voda, povlačenje glečera i rast nivoa mora mijenjaju raspodjelu mase planete. Kada se velike količine vode premjeste s kopna u okeane, mijenja se Zemljina ravnoteža. To uzrokuje blago pomjeranje ose rotacije, poznato kao polarna kretnja, i produžava dan za izuzetno male vremenske iznose. Od oko 2000. godine ove promjene se ubrzavaju, a istraživači ih povezuju s intenzivnim topljenjem leda na Grenlandu i Antarktiku.
Nekada su se promjene u rotaciji pratile posmatranjem prividnog kretanja zvijezda. Danas se koriste daleko preciznije metode, uključujući mjerenje radio-signala iz udaljenih kvazara i lasersko praćenje satelita. Uz pomoć metoda mašinskog učenja, naučnici su uspjeli razdvojiti uticaje različitih faktora tokom više od 12 decenija. Većina ponavljajućih oscilacija povezana je s vodom, ledom, glečerima i okeanima, dok manji dio potiče iz unutrašnjosti planete.
Da li je čovjek odgovoran za sve? Odgovor je složen. Prirodni klimatski ciklusi oduvijek su oblikovali ove promjene, ali posljednje decenije pokazuju snažnu vezu između ljudskih aktivnosti i ubrzanog gubitka ledene mase i podzemnih voda. Prirodni ritmovi i dalje postoje, ali ljudski uticaj sada dodatno opterećuje sistem.
Kada bi Zemlja zaista mogla imati dan od 25 sati? Upravo tu se često gubi perspektiva. Ne postoji godina koju bismo mogli zaokružiti u kalendaru. Prema trenutnim naučnim procjenama sistema Zemlja–Mjesec, takva promjena mogla bi potrajati oko 200 miliona godina. To je vremenski okvir bez ikakvog praktičnog značaja za čovječanstvo.
Za sada se dužina dana mijenja na nivou milisekundi – tiho, sporo i gotovo neprimjetno.