Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), oko 619 miliona ljudi širom svijeta živjelo je s bolovima u donjem dijelu leđa 2020. godine. Očekuje se da će taj broj do 2050. narasti na 843 miliona.
Postoji niz faktora rizika za hronične bolove u donjem dijelu leđa. Neki se ne mogu promijeniti – poput godina, genetike i osnovnih zdravstvenih stanja poput artritisa, infekcija kičme, spinalne stenoze, osteoporoze i fibromialgije. Međutim, postoje i promjenjivi faktori rizika, uključujući gojaznost, loše tehnike podizanja tereta, pušenje, stres i sjedilački način života.
"Bol u donjem dijelu leđa je vodeći uzrok invaliditeta u svijetu", izjavio je za Medical News Today Rayane Haddadj, magistar nauka i doktorant na Odjelu za javno zdravstvo i sestrinstvo na Norveškom univerzitetu nauke i tehnologije. "Zato je važno identifikovati promjenjive faktore rizika koje se mogu ciljati kroz javnozdravstvene politike i intervencije."
Haddadj je glavni autor nove studije objavljene u časopisu JAMA Network Open, koja pokazuje da povećanje trajanja i intenziteta hodanja može pomoći u smanjenju rizika od hroničnog bola u donjem dijelu leđa.
U ovoj studiji, istraživači su analizirali medicinske podatke više od 11.000 odraslih ispitanika prosječne dobi od oko 55 godina iz norveške zdravstvene studije HUNT, koja se provodila od 2017. do 2019. s praćenjem od 2021. do 2023.
Na početku studije nijedan od ispitanika nije imao hronični bol u donjem dijelu leđa. Istraživači su pratili koliko su minuta dnevno hodali i kojim intenzitetom, mjereno MET-ovima (metaboličkim ekvivalentom zadatka) u minuti.
Na kraju studije otkriveno je da su ispitanici koji su hodali više od 100 minuta dnevno imali 23% manji rizik od hroničnog bola u donjem dijelu leđa u poređenju s onima koji su hodali manje od 78 minuta dnevno.
"Naša studija pokazuje da veći dnevni obim hodanja smanjuje rizik od razvoja hroničnog bola u donjem dijelu leđa. Odnos je bio dozirano zavisan – što su ljudi više hodali, to je rizik bio manji – do oko 100 minuta dnevno, nakon čega se korist izravnala. Čak su i manja povećanja bila korisna", objasnio je Haddadj.
Dodao je i da je intenzitet hodanja takođe povezan s nižim rizikom, ali u manjoj mjeri nego ukupna količina hodanja.
"Naši rezultati ukazuju da je veći prosječni intenzitet hodanja povezan s manjim rizikom, ali ta povezanost nije bila tako izražena kao kod dužine trajanja hodanja. Potrebna su dalja istraživanja kako bi se bolje razumio taj odnos", kazao je Haddadj.
Istakao je i da ovi nalazi podržavaju sve više dokaza da tjelesna aktivnost ima ključnu ulogu u dugoročnom zdravlju. Čak i mala povećanja dnevne aktivnosti mogu napraviti veliku razliku.
"Hodanje je jednostavno, jeftino i dostupno svima, i može se lako promovirati kao način za smanjenje tereta hroničnih bolova u leđima", rekao je. "Više hodanja bi moglo biti jednostavno, ali snažno rješenje za prevenciju ne samo bolova u leđima nego i mnogih drugih zdravstvenih problema."
Ipak, ne slažu se svi stručnjaci da hodanje može spriječiti bolove u leđima. Dr. Neel Anand, ortopedski hirurg i direktor Centra za kičmu u Cedars-Sinai bolnici u Los Anđelesu, upozorava da, iako se slaže s tvrdnjom da je aktivnost bolja od neaktivnosti, ne dijeli mišljenje da samo hodanje može spriječiti hronične bolove.
"Hodanje vam može pomoći da se osjećate bolje, ali ne znači da ćete izbjeći bolove u leđima. Bol u leđima je degenerativni poremećaj. Osoba koja sjedi po cijeli dan ima veći rizik, ali reći da hodanjem potpuno sprječavate te bolove je pretjerano", izjavio je Anand.