Hrvatski penzioneri među onima su u Evropskoj uniji čije penzije najslabije pokrivaju stvarne troškove života, rezultati su analize DataPulsa, globalne analitičke data platforme.
Prema poređenju koju donosi, prosječna penzija u Hrvatskoj ne uspijeva pokriti oko 40 posto procenjenih životnih troškova starijih osoba koji uključuju stanovanje, prehranu, režije i ostale osnovne potrebe.
Istraživanje pod nazivom "Hoće li penzije pokriti moj život u penziji? Godišnji troškovi nasuprot državnim penzijama u Evropi" pokazuje da većina država ima problem nedovoljnih penzija. Kako troškovi značajno premašuju iznos penzija, penzioneri moraju tražiti dodatnu finansijsku podršku, kroz ušteđevinu, porodicu ili dodatne izvore prihoda. Samo u četiri zemlje, Rumuniji, Češkoj, Poljskoj i Španiji, penzioneri mogu biti zadovoljni jer uspijevaju pokriti većinu svojih izdataka bez dodatnih prihoda.
No, ovo poređenje prilično neobičnim čini zaključak da su rumunski penzioneri, gledano kroz odnos penzije i troškova života, relativno najbogatiji u Evropi. Penzija im premašuje troškove za 21 posto. Iza takvog rezultata vjerovatno stoji činjenica da su troškovi života u toj zemlji znatno niži nego u većini drugih evropskih zemalja, a državne penzije dovoljno velike da pokriju nužne izdatke. Zato penzioneri tamo, iako apsolutno ne primaju velike iznose, prema ovom pokazatelju "izgledaju" relativno bogato.
Suprotno tome, u zemljama poput Hrvatske, iako su apsolutne penzije često više nego u Rumuniji, troškovi života su proporcionalno viši, pa penzije pokrivaju manji dio stvarnih izdataka. Zbog toga hrvatski penzioneri imaju jedan od najizraženijih penzionih "nesrazmjera" u Evropi. U grupi "nepovoljnih" nalaze se i slovenački penzioneri kojima troškovi premašuju penzije za 39 posto. Ipak, posebno iznenađuje vrlo niski rang bogatih zemlja. U Luksemburgu, najbogatijoj zemlji EU po kriterijumu BDP-a po stanovniku, troškovi su veći od prosječne penzije za 34 posto, a u Njemačkoj za 33 posto.
Ako je prosječna penzija u Hrvatskoj 40 posto manja od troškova, nameće se pitanje odakle se onda finansira prosječna potrošnja starijih. Pretpostavlja se da dio njih radi, da imaju neke druge izvore prihoda, poput prodaje nekretnina, smanjivanja štednje. Međutim, to može sebi priuštiti samo manjina.
Za tumačenje ovih rezultata, ocjenjuju ekonomisti, ključno je pitanje kako se računaju prosječni troškovi života. Istraživanje navodi da su to "procijenjeni prosječni godišnji troškovi osoba starijih od 60 godina".
Šta pokazuje odnos prosječne penzije i prosječne potrošnje osoba starijih od 60 godina? Penzije primaju samo neki, a ne svi stariji od 60, a u potrošnju ulaze svi, primjećuje jedan ekonomista, ističući da bi bilo logičnije porediti potrošnju penzionerske generacije s radno aktivnom ili njihove glavne izvore prihoda, na primjer penzije u odnosu na plate.
"Tada bismo vidjeli koliko penzioneri zaostaju u standardu u odnosu na radno aktivnu populaciju. Što se ovako upoređuje? Penzija s potrošnjom unutar iste generacije. Razlika može biti zbog drugih izvora dohodaka, renti, smanjivanja štednje, sive ekonomije...", navodi.
Moguća slabost istraživanja je i u tome što se upoređuje bruto penzija sa stvarnom, neto potrošnjom. Ekonomisti smatraju da bi bilo primjerenije upoređivati neto penzije i potrošnju. U Hrvatskoj se penzije oporezuju manje nego u većini drugih zemalja, a penzioneri ne plaćaju ni obavezno osnovno zdravstveno osiguranje. Kada bi se i to uzelo u obzir, Hrvatska bi vjerovatno i dalje stajala dosta loše, ali je moguće da bi na ljestvici preskočila koju zemlju.
Prema podacima Eurostata na koje se analiza nadovezuje, prosječna penzija u EU 2023. godine iznosila je oko 58 posto prihoda od rada prije penzije. To znači da osoba koja je zarađivala 100 eura u kasnoj fazi karijere, u penziji prima oko 58 eura. Najniži odnos u toj godini zabilježen je u Hrvatskoj, iznosi 35 posto, dok je u Grčkoj bio na nivou od čak 78 posto, u Španiji iznosi 77 posto, u Italiji 75 posto... Gotovo jedan od šest penzionera u EU nalazi se u riziku od siromaštva, a stopa je rasla s 12 posto u 2013. na 15,5 posto u 2023. godini, što samo naglašava izazove u osiguranju dovoljnih prihoda u starijoj dobi.