Sistem IRAS 23077+6707, smješten otprilike hiljadu svjetlosnih godina od Zemlje u sazviježđu Cefeja, zaista je monumentalan. Njegov prečnik prostire se na gotovo 644 milijarde kilometara.
Dok se mlada zvijezda razvija, oko nje se formira protoplanetarni disk prašine i plina, spreman za rađanje novih planeta. Naučnici su sada otkrili nove, zapanjujuće detalje o sistemu IRAS 23077+6707, najvećem takvom disku koji je ikada posmatran teleskopom. Nove snimke svemirskog teleskopa Hubble otkrivaju da je ovo golemo „rodilište planeta“ neočekivano haotično i turbulentno, što mijenja dosadašnje predstave o nastanku planetarnih sistema.
Divovsko nebesko tijelo s neobičnim nadimkom
Sistem IRAS 23077+6707, smješten oko hiljadu svjetlosnih godina od Zemlje u sazviježđu Cefeja, uistinu je impresivan. Njegov prečnik iznosi gotovo 644 milijarde kilometara, što je čak 40 puta više od prečnika našeg Sunčevog sistema, sve do vanjske ivice Kuiperovog pojasa.
Zbog svoje veličine i izgleda, sistem je dobio i simpatičan nadimak „Drakulin chivito“. Ime je razigrana posveta porijeklu dvoje istraživača koji su ga otkrili: jedan potiče iz Transilvanije, a drugi iz Urugvaja, gdje je nacionalno jelo sendvič poznat kao „chivito“.
Posmatran s našeg položaja, disk je nagnut gotovo bočno, zbog čega podsjeća na hamburger. Tamna središnja traka prašine predstavlja „meso“, dok užareni slojevi plina i prašine iznad i ispod djeluju poput „peciva“. Upravo ovaj ugao omogućio je teleskopu Hubble da zaviri u njegovu strukturu s dosad neviđenim nivoom detalja u vidljivom spektru svjetlosti.
Zagonetna asimetrija i neočekivani haos
Ono što je astronome najviše iznenadilo nisu samo dimenzije diska, već i njegova haotična priroda. Snimci otkrivaju pramenove materijala koji se protežu znatno dalje iznad i ispod središnje ravni diska nego što je zabilježeno u sličnim sistemima. Još neobičnija je izražena asimetrija.
Produženi, vlaknasti filamenti vidljivi su samo na jednoj strani diska, dok druga strana ima znatno oštriji i čišći rub.
Ova čudna, nakošena struktura sugerira da su u toku dinamični procesi koji oblikuju disk, poput nedavnog dotoka plina i prašine iz okolnog prostora ili interakcije s međuzvjezdanim vjetrovima.
"Nivo detalja koji vidimo izuzetno je rijedak kada je riječ o snimanju protoplanetarnih diskova. Ove nove Hubbleove slike pokazuju da rodilišta planeta mogu biti mnogo aktivnija i haotičnija nego što smo ranije pretpostavljali", izjavila je voditeljica istraživanja Kristina Monsch iz Centra za astrofiziku, Harvard & Smithsonian (CfA).
Njen kolega i saradnik na istraživanju, Joshua Bennett Lovell, također je bio zatečen otkrićem.
"Bili smo šokirani kada smo vidjeli koliko je ovaj disk asimetričan. Hubble nam je omogućio pogled iz prvog reda na haotične procese koji oblikuju diskove dok se u njima stvaraju novi planeti. To su procesi koje još uvijek ne razumijemo u potpunosti, ali ih sada možemo proučavati na sasvim nov način", dodao je Lovell.
Svi planetarni sistemi nastaju iz diskova plina i prašine koji kruže oko mladih zvijezda. Vremenom se materijal skuplja i formira planete. IRAS 23077+6707 mogao bi predstavljati uvećanu verziju našeg ranog Sunčevog sistema.
Procjenjuje se da masa njegovog diska iznosi između deset i trideset puta više od mase Jupitera, što je i više nego dovoljno materijala za formiranje više plinovitih divova.
"U teoriji, IRAS 23077+6707 mogao bi ugostiti ogroman planetarni sistem", istakla je Monsch.
"Iako se formiranje planeta u ovako masivnim okruženjima može odvijati drugačije, osnovni procesi vjerovatno su slični. Trenutno imamo više pitanja nego odgovora, ali ove nove slike predstavljaju početnu tačku za razumijevanje kako planeti nastaju tokom vremena i u različitim uslovima", zaključila je voditeljica istraživanja.