U svom članku od utorka ugledni The Economist se bavi profilom, likom i djelom Alice Weidel, uz stranačkog kolega Tina Chrupallu, dopredsjednicu njemačke stranke Alternativa za Njemačku (AfD), zbog koje se trese i strepi cijela lijeva, liberalna i centristička politička scena u zemlji.
AfD je od sedam glavnih političkih stranaka u Njemačkoj daleko najdesnija, a utjecaj Weidel je u stalnom porastu. Iako ta stranka, osnovana tek 2013. godine, ima tek 78 od 736 zastupnika u Bundestagu i ne kontrolira nijednu od 16 njemačkih pokrajina, već samo tri male općine.
Većina Nijemaca kaže da nikada ne bi glasali za njih, a sve druge vodeće stranke zaklele su se da ne žele imati ništa s njima. Savezni ured za zaštitu ustava, agencija za unutarnju sigurnost, stavila je nekoliko lokalnih ogranaka AfD-a pod nadzor zbog ekstremizma.
Ipak, u 19 mjeseci otkako je Weidel preuzela stranački vrh, AfD je više nego udvostručio svoj udio u nacionalnim istraživanjima javnog mnijenja te su s 10 posto potpore u anketama došli na više od 20 posto. To AfD čini drugom najpopularnijom strankom u Njemačkoj, nakon opozicionih demokršćana desnog centra, ali ispred sve tri stranke koje čine trenutačnu koalicijsku vladu. Nedavna anketa pokazala je da je 44-godišnja Alice Weidel popularnija od Olafa Scholza, socijaldemokratskog kancelara.
Očekuje se da će na izborima za Evropski parlament u junu AfD daleko premašiti svojih sadašnjih devet mandata, nastavljajući tako trend koji na gotovo cijelom evropskom kontinentu na vlast dovodi desničarske populiste - od Švedske do Nizozemske i Italije. U septembru će istočne njemačke pokrajine Brandenburg, Saska i Tiringija izaći na izbore, AfD je vodeća stranka u sve tri. Do idućih izbora za Bundestag, zakazanih za 2025., Weidel i Chrupalla mogli bi pomesti barem dio konkurencije, odnosno biti glavna tema.
Paradoksalna figura
No, Weidel se čini paradoksalnom figurom za stranku kao što je AfD. Strankom dominiraju muškarci te je od devet zastupnika AfD-a u parlamentu samo jedna žena, u usporedbi sa 35 posto žena u ostalim strankama. Chrupalla se čini karakterističnijim članom ove stranke - poput mnogih glasača AfD-a, on je istočni Nijemac i ponosan pripadnik radničke klase. On utjelovljuje ogorčenost prema elitama koje su stranku činile sve moćnijom tokom razdoblja turbulencija uzrokovanih pandemijom covida-19, visoke inflacije i rata u Ukrajini.
Weidel, pak, dolazi iz dobrostojeće porodice u malom zapadnonjemačkom gradu. Ima doktorat iz ekonomije i više voli kontroliranu atmosferu u dvorani za sastanke ili televizijskom studiju nego ‘bildanje‘ potpore s gomilom. Njezina putanja karijere prije politike bila je strelovita. Radila je za Goldman Sachs, globalnu investicijsku banku, te za Allianz, osiguravajućeg diva, prije nego što je započela s privatnim savjetovanjem. Provela je nekoliko godina u Kini, ali je poslušala upozorenja da bi joj mogla biti velika pogreška u karijeri ako će je doživljavati kao ‘kineskog igrača‘.
Otvoreno je homoseksualna i većinom živi u Švicarskoj. Ona i njezina partnerica, švicarska redateljica porijeklom iz Šri Lanke, odgajaju dva sina od sedam i deset godina. Weidel kaže da, iako njezina partnerica ima "vrlo, vrlo liberalne" stavove - i unatoč zadiranju njemačkih medija u njihovu privatnost - ona je snažno podržavala njezinu političku karijeru.
Pijuckajući zeleni čaj u svom uredu tokom razgovora za The Economist, dopredsjednica AfD-a priznaje da joj je odluka da svoja politička uvjerenja prenese u javni život bio izazov. Impresionirana njezinim stavom protiv eura, radila je honorarno za stranku četiri godine prije nego što je dospjela na nacionalne izbore i u središte pozornosti 2017. godine. Predstavljajući okrug u južnoj njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg, Weidel se pridružila Chrupalli u vodstvu stranke 2022.
Osim što su pod budnim nadzorom medija, ona i njezina stranka sada su suočene i sa službenim nadzorom u tri njemačke države. "Smatram da je doista apsurdno da špijuni Stasija čitaju moju privatnu prepisku i mogu slušati moje telefonske razgovore iako sam izabrana opoziciona zvaničnica", kaže ona. Pogotovo, dodaje, budući da je njezin "teški grijeh" samo to što poziva na to da Njemačka ima sigurne granice. "Očito, ako ne zagovarate otvorene granice za sve, onda ste u ovom krajnjem desnom kutu".
Prema njezinim riječima, većina problema Njemačke može se pratiti do onoga što ona opisuje kao duboko neodgovornu imigrantsku politiku, posebno dobrodošlici koju je Angela Merkel, kancelarka od 2005. do 2021. godine, upriličila migrantima koji su u migrantskom valu 2015. bježali od sirijskog građanskog rata i drugim migrantima.
"Vjerujem da političari moraju ukazati na negativne strane određenih populacijskih skupina muslimana", kaže ona. "Stope kriminala su porasle i ljudi iz tog okružja, prije svega Afganistanci, zatim Iračani i Sirijci, nose daleko najveći teret kriminala".
Ona također imigrante krivi za loše rezultate Njemačke na nedavnim PISA testovima, studiji koja uspoređuje stanje obrazovanja u različitim zemljama. "Razina se automatski smanjuje ako dolaze iz ne(njemačkog) jezičnog, ne(njemačkog) kulturnog i obrazovno gledano neobrazovanog okružja", kaže Weidel, navodeći nedavnu veliku tučnjavu u berlinskoj školi u kojoj su sudjelovali dječaci koje ona opisuje kao srednjeistočnjake.
Službeni podaci u neskladu s tvrdnjama
Više od četvrtine od 85 miliona stanovnika Njemačke danas baren u neku su ruku imigrantskog podrijetla. Ipak, policijski podaci pokazuju da je ukupna stopa kriminala u zemlji strmo pala od 2016. do 2021., umjesto da je porasla nakon rasta broja migranata, prije nego što je lagano porasla prošle godine. Evropska ljestvica javne sigurnosti smješta Njemačku u pristojnu sredinu. S druge strane, stranci doista čine sve veći udio školske djece i obično postižu lošije rezultate od domaćih Nijemaca na testovima.
No, rezultati PISA testova pokazuju manje razlike u susjednim zemljama sa sličnim udjelom imigranata. Imigranti u Velikoj Britaniji, primjerice, imaju bolje rezultate od etničkih Britanaca, što ukazuje na to da problem Njemačke možda leži u njenom školskom sustavu, a ne u etničkoj pripadnosti učenika.
No, taj ‘čušpajz‘ tvrdnji Weidel o ugroženosti, paljenje alarma, insinuacijama protiv imigracije i nacionalizmu, pogoduje ne samo bazi AfD-a, već i sve većem broju Nijemaca. Jedan od znakova toga bila je jedna nedavna promjena u Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU), stranci bivše kancelarke Merkel - naime, u novom manifestu CDU-a objavljenom 10. decembra, krilatica "Islam pripada Njemačkoj" zamijenjena je formulacijom kojom se pozdravlja muslimane "koji dijele njemačke vrijednosti".
To je zasigurno obradovalo Alice Weidel, iako se čini kako i ona sugerira da bi moglo biti prekasno. Njemačka je već izgubila svoju Leitkultur, odnosno "vodeću kulturu", kaže ona uz uzdah. A nakon što je, kako kaže, Merkel otvorila put u propast, trenutačna koalicija lijevog centra u zemlji dodatno je ubrzala to poniranje.
"Morat ćemo vidjeti šta će ostati od zemlje kad budu gotovi", kaže ona dok, kako piše The Economist, otmjeno vraća svoju praznu šoljicu za čaj u tanjurić.
