Bokvica (trputac) je jedna od onih biljaka pored kojih mnogi prolaze svakog dana, a da je gotovo i ne primjećuju. Raste uz staze, po travnjacima, u dvorištima, na ivicama bašte i među drugim biljkama, pa je većina doživljava kao običnu samoniklu travu. Ipak, ova skromna biljka godinama je poznata i veoma cijenjena u narodnoj tradiciji, ali ima i svoje mjesto u vrtlarenju, posebno u prirodnim i manje formalnim vrtovima.
Bokvica je izdržljiva, nezahtjevna i lako se prilagođava različitim uslovima, zbog čega je mnogi imaju u dvorištu čak i kada je nisu namjerno zasadili. Upravo u tome leži njena posebnost: ne traži gotovo ništa, a može biti i korisna i dekorativna, naročito u baštama koje se oslanjaju na samonikle vrste, ljekovito bilje i prirodniji izgled prostora.
Bokvica je najpoznatija po svojoj tradicionalnoj upotrebi kod problema s disajnim putevima, kašljem i iritacijom grla, a u narodnoj praksi često se pominje i kao biljka koja umiruje kožu. Njeni listovi se odavno koriste za obloge i biljne preparate, pa nije čudo što se smatra jednom od najpoznatijih samoniklih ljekovitih biljaka na ovim prostorima. Upravo zbog toga mnogi vrtlari danas vole da je imaju pri ruci u svom vrtu.
Ipak, iako je njena ljekovitost ono po čemu je najpoznatija, bokvica je zanimljiva i iz ugla uzgoja. Ona pokazuje koliko biljke koje se često smatraju “običnim” ili “divljim” zapravo mogu imati veliku vrijednost u svakodnevnom životu i uređenju vrta.
Bokvica raste nisko pri zemlji i formira rozetu listova, dok njene cvjetne drške izbijaju uspravno i mogu se lako uočiti među travom. Najčešće se sreću uskolisna (muška) i širokolisna (ženska) bokvica, a obje su vrlo otporne. Uspijevaju na različitim tipovima zemljišta, ali im najviše prija rastresita zemlja i položaj s dosta svjetlosti. Ipak, mogu dobro rasti i na mjestima koja nisu idealno uređena, što ih čini posebno zahvalnim za početnike.
Ako neko želi planski uzgajati bokvicu, to može uraditi veoma lako:
Sjetva: Najjednostavniji način je sjetva sjemena direktno u zemlju, u proljeće ili ranu jesen. Sjeme se samo blago pritisne uz površinu zemlje i zalije.
Pozicija: Može se gajiti u izdvojenom dijelu vrta namijenjenom ljekovitom bilju, gdje se lijepo uklapa uz kamilicu, nanu ili matičnjak.
Održavanje: Nije zahtjevna kada je riječ o prihrani, a zalijevanje ne mora biti često, osim u periodima velike suše.
Mnogi vrtlari je puštaju da raste spontano, pa je samo usmjeravaju tako da ne zauzme previše prostora. U strogo uređenim engleskim travnjacima bokvica se često smatra korovom, ali u baštama koje njeguju biodiverzitet, ona je prava dragocjenost.
Sve je više onih koji je, umjesto da je uklanjaju, namjerno ostavljaju u dijelu dvorišta. Osim ljekovitosti, ona je lijep podsjetnik da u bašti nisu dragocjene samo raskošne i upadljive vrste, već i one tihe, skromne biljke koje su tu uz nas cijelo vrijeme.