Postoje naučna otkrića koja ne samo da proširuju naše znanje, već mijenjaju i način na koji doživljavamo sebe i naše mjesto u svemiru.
Jedan takav trenutak bio je kada su svemirske letjelice prvi put poslale slike Zemlje iz svemira. Sada, još jedan takav trenutak možda je pred nama — saznanje da je na planeti K2-18b otkriven gas koji na Zemlji proizvode jednostavni morski organizmi.
Prema riječima naučnika koji vodi istraživački tim, otkriće života van Zemlje – i dokaz da nismo sami u svemiru – možda je bliže nego ikad, piše BBC.
„Ovo je vjerovatno jedno od najvećih pitanja koje možemo postaviti, i možda smo na pragu odgovora“, kaže profesor Nikku Madhusudhan s Instituta za astronomiju Univerziteta Cambridge.
Kako bi nas promjena mogla oblikovati
Ako otkrijemo život na nekoj drugoj planeti, kako će to utjecati na nas kao vrstu?
Još odavno ljudi su pričali priče o bićima sa neba. Početkom 20. stoljeća astronomi su vjerovali da vide ravne linije na površini Marsa, što je potaknulo ideju da tamo postoji napredna civilizacija. Ova ideja raširila se kroz naučnofantastičnu kulturu — leteći tanjiri, mali zeleni vanzemaljci...
U periodu hladnog rata, vanzemaljci su često predstavljani kao prijetnja – odraz političkih strahova tog vremena.
Ali sada, najsnažniji dokazi o životu izvan Zemlje dolaze ne s Marsa, već s planete udaljene stotinama triliona kilometara, koja kruži oko daleke zvijezde.
Gdje i kako tražiti život?
Dugo je Mars bio glavni fokus NASA-ine potrage za životom, sve dok 1992. godine nije otkrivena prva planeta izvan Sunčevog sistema – egzoplaneta. Od tada je otkriveno gotovo 6.000 egzoplaneta.
Neke su plinoviti divovi poput Jupitera, dok druge imaju nepovoljne uslove za život. Ali mnoge se nalaze u tzv. „zoni Zlatokose“ – na idealnoj udaljenosti od zvijezde, gdje bi voda mogla postojati u tečnom stanju.
Profesor Madhusudhan vjeruje da bi takvih planeta moglo biti na hiljade u našoj galaksiji.
Tehnologija koja pomjera granice
Kako su otkrivane egzoplanete, naučnici su razvili instrumente sposobne da analiziraju hemijski sastav njihovih atmosfera. Cilj: otkriti tragove molekula koje na Zemlji mogu stvoriti samo živi organizmi – tzv. biosignature.
James Webb teleskop (JWST), najmoćniji teleskop ikad lansiran, upravo je detektovao takav gas na K2-18b.
Ipak, JWST ima ograničenja – ne može otkriti manje planete blizu njihovih zvijezda zbog blještavila. Zato NASA planira „Habitable Worlds Observatory“ za 2030-te, koji će pomoću naprednog štita moći proučavati planete slične Zemlji.
Također, Evropska južna opservatorija uskoro završava „Ekstremno veliki teleskop“ (ELT) sa ogledalom od 39 metara, koji će pružiti detaljan uvid u atmosfere udaljenih planeta.
Još više otkrića, još više pitanja
Profesor Madhusudhan se nada da će u naredne dvije godine imati dovoljno podataka da dokaže prisustvo biosignatura. Ipak, čak i tada, naučna zajednica će raspravljati da li takve molekule mogu nastati i bez prisustva života.
Prema profesorici Catherine Heymans, kraljevskoj astronomkinji Škotske, sakupljanje više podataka o atmosferama različitih planeta moglo bi preokrenuti konsenzus prema vjerovanju da život zaista postoji i drugdje.
Potraga unutar Sunčevog sistema
Iako je uzbudljivo tragati za životom na dalekim planetama, možda je još uvjerljivije otkriti ga u našem vlastitom Sunčevom sistemu.
Evropska svemirska agencija (ESA) planira lansirati rover ExoMars 2028. godine, koji će bušiti tlo Marsa u potrazi za tragovima života. Kina također planira svoju misiju Tianwen-3, koja bi donijela uzorke s Marsa na Zemlju do 2031.
NASA i ESA trenutno šalju letjelice ka ledenim mjesecima Jupitera u potrazi za podzemnim okeanima.
Najuzbudljivije je NASA-ino vozilo „Dragonfly“ koje će 2034. sletjeti na Titan, mjesec Saturna, poznat po jezerima i oblacima punim ugljeničnih spojeva.
Profesorica Michele Dougherty vjeruje da bi ti uslovi mogli stvoriti život: „Potrebna su tri faktora – izvor toplote, tekuća voda i organski molekuli. Ako to postoji, šanse za život drastično rastu.“
Kako bi nas otkriće života promijenilo?
Profesor Madhusudhan smatra da bi jednostavan život trebao biti „prilično čest“ u galaksiji, ali prelazak na složeniji oblik, a potom na inteligentni život, je veliki korak.
Dr Robert Massey iz Kraljevskog astronomskog društva dodaje da je razvoj inteligentnog života vjerovatno rjeđi. Zemlji su bile potrebne milijarde godina za razvoj višestaničnih organizama.
Otkriće i najjednostavnijeg vanzemaljskog života bi, kako kaže, dodatno „umanjilo našu posebnost“. Nekada smo mislili da smo centar svemira – a danas smo samo još jedan mali dio velike cjeline.
Utjeha u kosmičkom saznanju
Za profesoricu Dougherty, otkriće života bilo gdje u svemiru – čak i najjednostavnijeg oblika – bilo bi utješno i duhovno uzdižuće.
„To bi nam pomoglo da bolje razumijemo vlastitu evoluciju i mjesto u svemiru. Saznanje da nismo sami bi nas možda i ujedinilo.“
Nikada prije čovječanstvo nije toliko intenzivno tragalo za životom izvan Zemlje, niti je imalo ovakva tehnološka sredstva.
I sve više naučnika vjeruje da nije pitanje da li, već kada ćemo ga otkriti.
Profesor Madhusudhan zaključuje:
„Ako u svemiru gledamo živa bića, a ne samo planete i zvijezde, to će duboko promijeniti način na koji vidimo sebe i jedni druge. Sve barijere – jezičke, političke, geografske – počet će da blijede. I to će nas zbližiti.“
„To će biti sljedeći korak u našoj evoluciji.“