Iako je jedan od ključnih minerala za pravilno funkcionisanje organizma, jod je danas jedan od najzapostavljenijih nutrijenata. U Evropi i dalje ne postoje objedinjeni podaci o unosu joda, zbog čega stručnjaci upozoravaju da se posljedice ovog „tihog deficita“ možda tek otkrivaju.
Jod direktno može utjecati na rad štitne žlijezde i razvoj mozga, kako kod djece, tako i kod odraslih.
Zašto nam je jod neophodan?
Jod je esencijalni mineral, važan poput gvožđa, magnezija ili cinka. Tijelo ga ne može samo proizvesti, pa se mora unositi kroz ishranu. Bez joda štitna žlijezda ne može proizvoditi hormone T3 i T4, koji regulišu metabolizam, tjelesnu težinu, energiju i mentalne funkcije.
Najčešći simptomi nedostatka joda:
Uvećana štitna žlijezda (gušavost)
Kada nivo joda opadne, štitna žlijezda se povećava kako bi nadomjestila manjak ovog minerala.
Nizak nivo hormona štitne žlijezde
T3 i T4 hormoni nastaju zahvaljujući jodu. Njihov pad dovodi do usporenog metabolizma i brojnih zdravstvenih problema.
Gomilanje kilograma i teže mršavljenje
Metabolizam usporava, što otežava sagorijevanje masnoća čak i uz pravilnu ishranu.
Hronični umor i slabost
Zbog nedovoljne hormonalne aktivnosti, nivo energije značajno opada.
Slabija koncentracija, pamćenje i poremećaji raspoloženja
Nizak nivo hormona utječe na neurotransmitere odgovorne za raspoloženje i kognitivne funkcije, što može dovesti do anksioznosti, depresije i mentalne „magle“.
Kako osigurati dovoljan unos joda?
Dnevne potrebe za jodom lako je zadovoljiti pravilnim izborom namirnica. Najbolji izvori su morska riba, alge, škampi i ostali morski plodovi, kao i jodirana so.