Političkim folklorom i provokacijom nazvao je mostarski gradonačelnik Mario Kordić postavljanje table s vizijom interkulturalnog centra u središnjem dijelu Mostara, uz zgradu Hrvatskog narodnog kazališta, na zemlji koju u svoje vlasništvo želi preuzeti Islamska zajednica.
Često se teško složiti s prvom čovjekom grada koji je bijeli liječnički mantil zamijenio gradonačelničkim odijelom, ali svi oni koji su malo čvršće na zemlji nikako drugačije ne mogu prozvati ratovanje tablom nego folklorom. I to uz lošu melodiju i lošu koreografiju.
Kosti u temelju
Mjesecima se već Mostar mrcvari prepucavanjima onih koji od silnog političkog aktivizma nemaju vremena ni moliti Boga i Grada koji uporno ponavlja kako nema nikakve osnove tražiti zabranu izgradnje zgrade Kazališta koja je dobila dozvole i potpore čak i onih koji se mole istom bogu kao i protivnici izgradnje.
Odavno se već, a najglasnije u izbornim godinama, galami o haremu kojeg se ne može naći u papirima jednako kako se glasno šuti o stvarno uništenom haremu s kojeg su kosti odvezene zajedno s ostalim građevinskim otpadom privatnog projekta. No, tada ljudi bliže Bogu od običnog puka, nisu galamili jer je svetiji privatni projekt od projekta podgrijavanja napetosti u gradu kojem jako malo nedostaje do postane još jedno normalno, dosadno mjesto u BiH.
Kosti davno preminulih, kojima danas bodu i bockaju žive u Mostaru, pronađene su dok se radila prometnica u blizini zgrade Kazališta – nekadašnje lokacije robne kuće Hit – i austrougarske željezničke postaje. Kosti su uredno prevezene u gradsku mrtvačnicu za razliku od kostiju iz temelja privatnog projekta koje su, unatoč upozorenjima, završile na smetlištima.
Usamljeni su bili neki bošnjački intelektualci u Mostaru koji su pričali o tom nemaru i nebrizi koja je pala u sjenu velike težnje da se uz zgradu kazališta, na mjestu gdje je nekada s ponosom stajala zgrada austrougarske željeznice, napravi Islamski centar a potom, da bi se galama malo umotala, interkulturalno središte.
Zapišavanja
No, težnja se svela na folklor i provokaciju jer malo je mjesta na svijetu gdje se provokacijom neće smatrati postavljanje table koja govori o tome kako bi nešto - što nema ni početni papir za dozvolu - trebalo izgledati. Zamislite da se svačija želja u ovoj zemlji koja se bori sa silnim zapišavanjima, tabeliranjima i prozivanjima, postavi na tablu tamo gdje netko ima nekakvu ideju bez da ima bilo kakvo uporište osim u svojim vizijama koje, ma koliko netko tvrdio drugačije, nisu vizija boljitka nego vizija poražavanja nekog drugog.
S tim se složio i prvi čovjek mostarskog Gradskog vijeća, Salem Marić, rekavši kako njegova stranka, SDA, nema ništa s tim što je razljutilo neku novu struju u stranci kojoj je Mostar posljednje uporište i koja se čvrsto drži s onima koji više političe nego li mole. Razljutilo je to i partnere iz DF-a koji kroz federalnog zastupnika Sanela Kajana galame o velikim mostarskim sramotama.
Tabla s vizijom centra postavljena je preko noći. Preko noći je i oborena i pošarana i nije prvi put da se u Mostaru noć koristi za neobično nicanje. Tako je prije 12 godina pred mostarsku Vijećnicu, preko noći postavljen spomenik u obliku ljiljana za koji nikada službeno nije utvrđeno tko ga je postavio niti je bilo tko zatražio dozvolu za njegovo postavljanje na javnoj površini. Iako je bilo riječ o velikom poduhvatu za kojeg je trebala ozbiljna mašinerija, nitko ne zna kako se dogodilo da kameni ljiljan nikne u dvorištu.
Mostarsko Zašto?
Isto tako, noć je godinu dana kasnije sakrila eksploziju kojom je taj ljiljan oštećen i koji dan danas tako ranjen stoji pred Vijećnicom a da ga nitko ne dira i da do danas nitko ne zna tko i kako. Pitanje 'Zašto?' ne traži odgovor.
A svako je mostarsko Zašto? puno jednostavnih odgovora. Još kad se tim odgovorima pridoda da se radi o izbornoj godini, da se radi o godini u kojoj ključaju unutarstranački izbori u SDA, stranci koja gubi velike utvrde pa se ukopava u Mostaru i u kojoj vriju unutarstranački sukobi i natezanja tko će preuzeti mostarsku SDA, ogranak stranke koje se još nešto i pita samo u vlastima u Mostaru.
Stoga, postaviti tablu za izgradnju nečega za što nije zatražena niti jedna dozvola, pa ni za tablu, može samo netko ili vrlo naivan ili vrlo politički nabrijan na provokacije baš u trenutku kad one gradu ne trebaju.
Bitan je inat
Papir trpi sve. Tako je istrpio da je izgradnja zgrade Kazališta, čiji predznak nekima smeta iako je to uobičajen predznak počinjao ili sa H ili sa B, kao što bi trebao istrpjeti da je sva galama oko zabrane gradnje i vizije nekakve nadogradnje centra za koji očito nije bitno kakav je sadržajno iznutra nego da prkosi izvana ravna nadolijevanju ulja na vatru.
Prepucavalo se preko medija i ulica oko gradnje inatom u Mostaru. Pokušalo se i sjedati. No ništa nije urodilo plodom. Bitan je inat i to u vrijeme kad netko nema što ponuditi za budućnost građana osim zidova od kojih se ne živi i dok programi u drugim označenim zidovima jedva da preživljavaju.
Važnije je politikama, u koje se opasno petljaju oni što sve manje mole, zainatiti se suživotu nego zainatiti se svemu što nas sputava i okrenuti se životu.
I dok ljudi putuju na Mjesec, ovdje, s ovakvim postavljačima tabli inaćenja, uskoro neće prelaziti s jedne na drugu obalu Neretve, koja je čista samo kad se u nju skače u sklopu iz inata prebrojanih tradicionalnih skokova.
Još sam nedostaje da Katolička Crkva krene s tablama na dokazivo otuđenim lokacijama pa da Mostar padne na koljena i krene moliti ovozemne bogove da prestanu, pomisle na suživot a dodvoravanje iscrpljenim glasačima počnu s projektima od kojih se živi.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
