Erotska provokacija, kultni povratak i ponešto razočaranja, tako bi se najkraće mogla opisati premijera filma I Want Your Sex, novog dugometražnog ostvarenja Gregga Arakija.
Premijera je održana na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, a riječ je o njegovom prvom filmu nakon duže pauze tokom koje se posvetio televiziji, pa ne čudi što je povratak 66-godišnjeg režisera izazvao veliko zanimanje i očekivanja.
Araki je već decenijama jedno od ključnih imena američke nezavisne i queer kinematografije. Filmovi poput Totally F**ed Up, The Doom Generation i Nowhere učinili su ga simbolom generacijske pobune devedesetih, dok je Mysterious Skin ostao upamćen kao njegov najemotivniji i najzreliji rad. Njegov prepoznatljiv stil čine sirov ton, neon boje i eksplozivna mješavina seksualnosti i mladalačke izgubljenosti.
U tom kontekstu, I Want Your Sex dočekan je s nestrpljenjem. Radnja prati Elliota (Cooper Hoffman), naizgled naivnog mladića koji dobiva posao kod umjetnice i provokatorice Erike Tracy (Olivia Wilde). Ono što započinje kao ispunjenje fantazije, biti "seksualna muza" harizmatične i moćne žene, ubrzo se pretvara u mračnu spiralu manipulacije, dominacije, laži i, naposljetku, nasilja. Film se poigrava odnosima moći i granicama pristanka, crpeći inspiraciju iz kultne S&M drame Secretary.
Glumačka postava jedan je od najsnažnijih aduta filma. Olivia Wilde je gotovo jednoglasno hvaljena kao magnetska, hladna i kontrolisana Erika, dok Cooper Hoffman uspješno balansira između ranjivosti i potisnute želje. Sporedne uloge, uključujući Chase Sui Wonders i Charli xcx, dodatno pojačavaju dojam savremenog, pop-kulturno osviještenog filma.
Ipak, reakcije kritike su podijeljene. Iako se filmu priznaje hrabrost i estetska dosljednost, mnogi su zamjerili da Araki, uprkos provokativnoj premisi, zapravo ne govori ništa naročito novo. Pojedini su ga opisali kao indie verziju "Pedeset nijansi sive", s više stila nego sadržajne dubine.
I Want Your Sex tako ostaje zanimljiv, ali i pomalo frustrirajući povratak autora koji je nekada znao precizno uhvatiti duh svog vremena. Za jedne će to biti sasvim dovoljno, dok je za druge ovo propuštena prilika da Gregg Araki još jednom uzdrma kinematografski pejzaž.