Direktorica Muzej Sarajeva Indira Kučuk-Sorguč u pripremi intervjua za Raport kazala nam je kako je u "totalnom haosu" čime smo i otvorili veoma zanimljiv, dinamičan i direktan razgovor.
"Naravno, žargonski sam odgovorila, jer smo izuzetno aktivni na svim poljima, od kustosko-stručnog do kulturno-edukativnog kao i radova na tekućem održavanju svih naših šest objekata.
Stoga su pred nama pored stalnih obaveza i zadaci na koje ne možete računati niti ih anticipirati jer nerijetko izlaze iz sfere mogućeg, ali na svu sreću i na takve uspijevamo odgovoriti", govori nam Kučuk-Sorguč.
Želim da najveće svjetske zvijezde vidim u mom gradu
Zbog brojnih događaj i sadržaja možemo li reći da kultura u Sarajevu živi svoje zlatno doba, kako mi je nedavno u intervjuu rekao Nihad Kreševljaković?
Zavisno iz koje perspektive gledate i koje vremensko razdoblje uzimate kao reper za takav zaključak. Umnogome respektiram mišljenje moga kolege historičara i prijatelja Nihada Kreševljakovića koji se vjerovatno referirao na period od prije deceniju, i više, i zaista, sada imamo raznovrsnije kulturne sadržaje, bogatiju kulturno-umjetničku ponudu i agilnije, proaktivnije i življe ličnosti u kulturi koji boje različitim bojama sarajevski kulturni prostor.
Osobno mislim da Sarajevo kao bosanskohercegovačka prijestolnica treba biti vrelo najkvalitetnijih umjetničkih, znanstvenih, edukativnih, zabavnih, medijskih i naučno-popularnih programa, festivala i manifestacija za svaku populaciju, i da je to nadasve dužnost svih nas koji radimo u kulturi i za kulturu, kreirajući sliku otvorenog, privlačnog i multikapacitetnog grada.
Da Sarajevo može više, to je sigurno, da može bolje u to ne dvojim, da treba marljiviju, kreativniju i propulsivniju scenu, treba.
Jer, ja želim da najveće svjetske zvijezde, vidim u mom gradu, a ne da idem u susjedne centre ili u neke evropske gradove.
Mi moramo mnogo više investirati u infrastrukturu, napraviti koncertnu dvoranu, urediti stadion “Asim Ferhatović Hase”, otvoriti 2-3 nove pozorišne i multimedijalne sale koje su opremljene najsuvremenijom opremom i educiranim tehničarima, omogućiti mladim i stručnim ljudima da se bave produkcijom, menadžmentom u maskulturi i učiniti sve što je neophodno da Dua Lipa, "Rolling Stonesi", Celin Dion, "Metallica", Jennifer Lopez uz sve druge svjetske i regionalne zvijezde, ne zaobiđu Sarajevo jer mi ne posjedujemo potrebnu infrastrukturu i opremu.
I, podvlačim još nešto što je na duge staze itekako važno: neovisna scena je potpuno izbačena iz javnih prostora, što je nedopustivo, i što treba rješavati upravo otvarajući nove scene.
Svim mladim umjetnicima i kreativcima koji se ne mogu zaposliti u javnim ustanovama, pozorištima i kulturnim centrima, treba osigurati prostor za radne kreativne procese i pružiti im podršku i nadu da u BiH mogu egzistirati i doprinijeti bogatstvu kulturnih i umjetničkih programa, kroz svoje autorske izraze.
On je to kazao da za „uspjehe možemo djelomično zahvaliti i odsustvu interesa politike za umjetnost u našoj zemlji“. Šta Vi kažete?
Najsretnija bih bila kada se politika ne bi ni u primisli miješala u kulturu, umjetnost, sport, obrazovanje i zdravstvo.
Trebalo bi u potpunosti depolitizirati ove oblasti društvenog života i to kroz skupštinske klupe, jer su i knjiga, i slika i film i riječ i dokument i medikament koji prepiše ljekar – lijek za čovjeka, lijek za njegovu dušu, za tijelo i za um. A lijek ne smije biti uvjetovan politikom.
Što se tiče političkog utjecaja na nas kao direktore kulturnih institucija, tačno je da ne postoji nikakav politički utjecaj, a pogotovo ne nekakva restriktivna politika koja se miješa u kulturne i umjetničke programe niti ih cenzurira, ali, da Vam pravo kažem, još bi nam samo to trebalo nakon svega što nas je dočekalo u njima!
"Zvuci savane" u centru Sarajeva, gromoglasna trilerizacija...
Gdje je Sarajevo uopće na kulturnoj mapi Evrope?
Mislim da se mi za Evropu tek pripremamo, i da će još mnogo vode proteći dok ne shvatimo da je kultura prva i prava odbrana od primitivizma, da je ona ta tanka linija koja nas oljuđuje i produhovljuje, da je ona naš život i naša legitimacija pred svijetom.
I tad ćemo i kao pojedinci i kao zajednica mnogo više ulagati u kulturu kao najbolju reprezentaciju koju imamo, a do tada, ako ikada do toga dođe, svi mi koji učestvujemo u stvaranju, promociji i zaštiti kulturno-historijskih vrijednosti, obavezni smo da ne zažmirimo pred “zvucima savane” u centru Sarajeva, gromoglasnoj trilerizaciji i divljačkoj promociji neartilkulisanih kromanjonskih zvukova najviših frekvencija koji nas svaku malo topliju noć dočekaju u historijskoj jezgri Sarajeva.
Koliko mlade generacije zanima historija bh. prijestolnice?
Onoliko koliko im govorite o važnosti historije glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Rijetki su oni koji će se sami interesirati, pogotovo, djeca i mladi danas, kojima je historija dosadna jer podrazumijeva mnogo učenja i čitanja.
Ako im se približi na njihov način, interaktivno, mobilno i zabavno, oni će na historiju Sarajeva gledati kao na uzbudljivu avanturu.
Mi se u Muzeju Sarajeva sve više prilagođavamo medijima koji su danas jezik mladih, i vjerujemo da će historija kao znanstvena disciplina na ovaj način samo dobiti nove podržavatelje.
Jesu li ženama na vodeći pozicijama u BiH ravnopravne sa muškarcima na vodećim pozicijama?
Žene su prisutne i neizbježne, a to je već snažna poruka za muškarce koji moraju respektirati tu činjenicu.
Na ravnopravnosti kao i na slobodu "en general", radi se godinama, svako pojedinačno, bez obzira na odlične zakone, u praksi svako mora osvojiti svoju slobodu i svoju ravnopravnost.
Žene posebno trebaju biti svjesne toga jer smo mi još uvijek duboko tradicionalno, ali što je još gore, mimikrično društvo, koje ne odaje tačnu sliku onoga što predstavlja.
Bila sam oduvijek potpuno svoja, te me podjele na muško-ženski svijet nisu nikad tangirale niti ikom dam ispred sebe, bila žena, bio muškarac – samo onom koji je bolji, stručniji i pametniji od mene. Samo sam za jednu podjelu u poslu: znaš-ne znaš.
Nijednog momenta nisam primijetila kod muških kolega podozrenje što ih vodi, zaboga, tamo neka žena, dapače, oni su mi od prvog dana podstrek, vjetar u leđa i jaka podrška.
Pet stalnih postavki u pet muzejskih depandansa
Šta posjetioce najviše zanima kada dođu u muzej?
Svaki posjetitelj dođe da se upozna sa historijom jednog grada i države kroz muzeološku postavku koju svaki muzej pravi u skladu sa metodologijom struke.
Postoje različiti muzeji, i sam im naziv govori na čemu je fokus postavke, koja se tematika obrađuje i interpretira.
Muzej Sarajeva je jedan divergentan muzej sa pet stalnih postavki u pet muzejskih depandansa. Historija Sarajeva od prethistorijske ere do 20. stoljeća obrađena je u muzejskom depandansu Brusa bezistan (Abadžiluk 10) – zadužbini velikog vezira Osmanskog carstva Rustem-paše Opukovića koji je izgrađen 1551. godine. Ovaj veleljepni prostor je graditeljski monument i zaštićeni nacionalni spomenik kulture države Bosne i Hercegovine.
Muzej Sarajevo 1878.-1918. se nalazi na čuvenom korneru koji je poznat kao mjesto Sarajevskog atentata odakle su ti ubilački hici odveli mnogobrojne narode u Prvi svjetski rat. Ovaj muzej se odnosi na vrijeme austro-ugarske uprave nad Bosnom i Hercegovinom i tematizira se Sarajevski atentat 28.6.1914. godine.
Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine se nalazi u starom jevrejskom hramu Il Kal Grandi, sinagogi koja je izgrađena 1581. godine.
U našoj postavci se prati dolazak Jevreja u Sarajevo, njihov život i običaji, stradanje Jevreja u Drugom svjetskom ratu i njihov respekt prema svima koji su ih spašavali u vrijeme Holokausta a što je zabilježeno u velikoj knjizi Pravednici. Muzej Jevreja je zaštićeni nacionalni spomenik kulture BiH.
Svrzina kuća je biser graditeljske i stambene kulture koja prikazuje način života, kulturu i običaje imućnih bošnjačkih muslimanskih porodica Glođo i Svrzo kroz 18. i 19. stoljeće. Svrzina kuća je zaštićeni nacionalni spomenik kulture BiH.
Despića kuća je izvanredan primjer graditeljske i stambene kulture u kojoj je spojen orijentalni i okcidentalni način življenja srpske pravoslavne porodice Despić kroz posljednja tri stoljeća. Despića kuća je također zaštićeni nacionalni spomenik kulture.
Muzej Sarajeva se nalazi pod istim krovom sa Kantonalnim Zavodom za zaštitu kulturno-historijskih spomenika i prirodnog naslijeđa u Vili Koste Hermana koja je na popisu zaštićene baštine Sarajeva što znači da Muzej Sarajeva brine, čuva i štiti graditeljske objekte od velikog historijskog značaja za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.
"Dok je ljudi mjerit će se vrijeme"
Koji je Vaš omiljeni kutak u muzeju?
Ja uistinu živim našu kulturu, gledam na sve očima koje strepe da se nešto ne izmakne kontroli i svakodnevno obiđem barem jedan depandans, odmarajući dušu na muzejskim eksponatima.
Ali, kao istraživaču kustosu, i čovjeku od pera jer sam mnogo toga napisala kroz svoj novinarski i literarni rad, najomiljenije su mi prostorije u depou Muzeja gdje se nalazi naše pokriveno blago koje nije izloženo, i obje kamarije Svrzine kuće odakle u suton promatram Mjesec mlađak i zamišljam priče iz vremena ašikovanja, čedne ljubavi i romantike, sve uz tihi zvuk saza kad je svaka ljudska duša znala za mir.
Šta se novo priprema za posjetioce?
Otvorili smo naše prostore za umjetnike i kulturne stvaraoce koji su svojim postignućima dokazali svoju vrijednost i kvalitetu, što se ove godine i vidi kroz raznovrsne programe u svim našim muzejskim depandansima.
“Ljeto u Muzeju” naziv je tromjesečne manifestacije koja je startala početkom ovog mjeseca i trajat će do početka septembra, s tendencijom da ponudimo muzičke, likovne, scenske, edukativne i kreativne programe za širu publiku.
U suradnji sa manifestacijom “Kultura na ulice” pripremamo nekoliko koncerata, dok sa Sarajevo Navigatorom krećemo u seriju koncerata našeg istaknutog sevdalije profesora Damira Imamovića koji će u julu i augustu biti rezident umjetnik Svrzine kuće jer će svake srijede održati koncert sa različitim gostima iz svijeta muzičke umjetnosti.
Time ćemo sevdalinku kao zaštićeno nematerijalno bh. naslijeđe vratiti u njen dom jer je Svrzina kuća mjesto gdje se gradska pjesma sevdalinka slušala, pjevala i muzicirala. Pred nama su i recitali Miodraga Trifunova, zatim 13. Internacionalna umjetnička kolonja Sarajevo 2025., 14. Internacionalna izložba “Umjetnici Sarajevu” u Brusa bezistanu, kreativno-edukativne radionice za djecu o muzejskoj kulturi i bosanskim običajima, javna predavanja na temu Sarajevskog atentata, srednjovjekovne pismenosti i kulture likovnog oblikovanja Bosanskog ćilima, izložba o prvom diplomiranom sarajevskom fotografu i nagrađivanom na evropskim bijenalima fotografije Nusretu Halačeviću, te izložba “Dok je ljudi mjerit će se vrijeme” o sahadžijskom zanatu, pripremit ćemo i improviziranu scenu u Pozorišnoj sobi u Despića kući koju smo nazvali “Pozorište kod Makse”, gdje će se igrati Karadžoz – teatar sjenki, kao i u suradnji sa Fondacijom Abdulah Sidran pozorišna predstava prema njegovoj poeziji….
I još mnogo toga….