Inženjeri NASA-e uspjeli su oživjeti potisnike na letjelici Voyager 1, najudaljenijem objektu koji je ikada poslala ljudska civilizacija, i to u posljednjem trenutku prije planirane obustave komunikacije.
Ova intervencija dolazi u vrijeme kada bi nadolazeće nadogradnje na zemaljskoj anteni mogle privremeno onemogućiti slanje komandi prema Voyageru 1 i njegovom blizancu Voyageru 2 – baš u trenutku kada se letjelica suočavala s kritičnim problemom potisnika. Oživljavanje originalnih "roll" potisnika, koji nisu radili od 2004. godine, moglo bi produžiti život misije do ponovnog uspostavljanja redovne komunikacije naredne godine, piše Space.com.
Ključna funkcija potisnika na 25 milijardi kilometara
Voyager 1, lansiran u septembru 1977. godine, koristi više setova potisnika za orijentaciju prema Zemlji kako bi mogao slati prikupljene podatke iz međuzvjezdanog prostora, gdje se trenutno nalazi na udaljenosti većoj od 25 milijardi kilometara.
Unutar glavnog seta nalaze se i potisnici za kontrolu rotacije (roll), koji pomažu letjelici da ostane usmjerena prema vodičnoj zvijezdi. Ako Voyager izgubi sposobnost kontrole rotacije, mogla bi biti ugrožena cijela misija.
Borba protiv taloženja goriva
Tokom godina, prilikom rada potisnika, male količine ostataka pogonskog goriva počele su da se talože, što je povećalo rizik od začepljenja. Tim inženjera je dosad izbjegavao problem kombinacijom upotrebe glavnih, rezervnih i starih potisnika koji su korišteni za manevre tokom planetarnih preleta 1980-ih. Međutim, ti potisnici nisu pomagali u kontroli rotacije.
Originalni potisnici za rotaciju prestali su s radom kada su 2004. godine otkazali unutrašnji grijači. Otad je Voyager 1 koristio rezervne potisnike za održavanje orijentacije.
Hrabra odluka i inženjerski rizik
S obzirom na opasnost da bi i rezervni potisnici mogli otkazati već ove jeseni zbog začepljenja, inženjeri su odlučili pokušati ponovo aktivirati nekadašnje "mrtve" potisnike.
Sumnjali su da je uzrok kvara bio kvar na električnim sklopovima koji napajaju grijače – možda je neki prekidač ostao u pogrešnom položaju. Međutim, da bi grijači uopće proradili, potisnici su morali biti prethodno aktivirani – što je nosilo rizik. Da je letjelica u tom trenutku izgubila orijentaciju, njena autonomna navigacija mogla je neispravno aktivirati potisnike, što bi izazvalo opasne posljedice.
Komunikacijski prozor se zatvara
Vrijeme je igralo ključnu ulogu. Jedina zemaljska antena dovoljno jaka da pošalje komande Voyageru – ona u Canberri, Australija – isključena je 4. maja zbog nadogradnji koje će trajati do februara 2026. godine.
Iako će antena nakratko biti operativna u avgustu i decembru, inženjerski tim je želio da testira potisnike prije nego što izgube mogućnost komunikacije. Tako bi, ako bude potrebe da ih uključe u avgustu, već znali da je to moguće.
Povratak signala i "čudesni trenutak"
Komanda za aktivaciju poslana je 19. marta, a narednog dana tim je s nestrpljenjem pratio podatke. Budući da signalu treba više od 23 sata da stigne s Voyagera 1 do Zemlje, čekanje je bilo napeto.
Ali onda su stigli podaci – temperatura grijača počela je da raste, znak da su proradili. Potisnici su uspješno reaktivirani.
– Bio je to zaista veličanstven trenutak. Moral tima tog dana bio je na vrhuncu – rekao je Todd Barber, voditelj za pogon misije. – Ti potisnici su bili proglašeni mrtvima. A sada su ponovo u funkciji. Još jedno čudo za Voyager.