Godinama smo se pitali šta će se desiti kada umjetna inteligencija (AI) uđe u naše radne procese. Ispostavilo se da je to bio samo uvod. Pravo pitanje je: šta se događa kada AI uđe u naše grupne razgovore i društvene mreže?
Sa Metinim Vibesom i najavljenom OpenAI aplikacijom za video, Sorom, pojavljuje se potpuno nova kategorija društvenih platformi, one nisu samo za dijeljenje sadržaja, već i za njegovo generiranje.
Naše feedove već preplavljuju AI videi, od zečeva na trampolini do klokana u avionima. Meta i OpenAI sada idu korak dalje: umjetno se ne skriva, već stavlja u centar.
Dok su ranije AI sadržaji pokušavali "proći" kao ljudski, sada se otvoreno prikazuje njihov sintetički karakter. AI postaje novi medij, a ne maska. Kao što uživamo u Pixarovim animacijama, tako bi i sintetičko moglo postati zaseban žanr, a ne pogrdna oznaka.
Prva generacija mreža (Facebook, Instagram) dokumentovala je naše živote.
TikTok je pomjerio fokus na sadržaj koji volimo.
Sljedeći korak: generiranje vlastitog vibea. Selfi se zamjenjuje simulacijom, post više ne pokazuje ko ste, nego šta možete zamisliti.
Feed više ne služi samo prikazivanju sadržaja, on ga počinje stvarati na osnovu naših lajkova, skrolanja i navika. U svijetu beskonačnog AI sadržaja, ljudsko postaje rijetkost, a autentičnost dobija novu vrijednost: “Verified Realness” – plava kvačica ili oznaka “Not AI”.
OpenAI donosi novitet i inovaciju s intuitivnim feedovima i zajedničkim promptovima, dok Meta koristi infrastrukturu i navike svojih stotina miliona korisnika na Instagramu, Reelsu, WhatsAppu i Threads.
Još 1974. filozof Robert Nozick zamislio je “simulator iskustva”, bi li ljudi pristali živjeti u svijetu gdje je sve savršeno, ali ništa nije stvarno? Danas, 2025. godine, to više zvuči kao plan razvoja proizvoda. Pitanje više nije hoće li se ovo desiti, nego ko će to izgraditi.