Vrsta pauka koja je svojim izgledom već izazvala nelagodu među stanovnicima sjeveroistočnih dijelova SAD ponovo se ubrzano širi, a sada se sve više pojavljuje i u unutrašnjosti zemlje. Riječ je o Joro pauku (Trichonephila clavata), svijetložutom pauku porijeklom iz Azije (Japan, Kina, Koreja, Tajvan).
Njegova populacija u Americi značajno je porasla otkako je prvi put zabilježen, a stručnjaci upozoravaju da bi se širenje ovog proljeća moglo dodatno intenzivirati.
Posebno zabrinjava način na koji se ovi pauci šire. Oni koriste proces poznat kao "baloniranje", pri kojem stvaraju tanke svilene niti koje djeluju poput jedara. To im omogućava da ih vjetar podigne s tla i prenese na velike udaljenosti, zbog čega se čini da "lete".
Primjerci su već zabilježeni u Georgiji, Tennesseeju, Karolini, Kaliforniji, Virginiji, Marylandu i Pennsylvaniji. Najvidljiviji su tokom jeseni, kada dosežu punu veličinu.
Ženke su posebno upečatljive, imaju jarko žuto tijelo s plavim prugama i crvenim oznakama, a mogu narasti do veličine ljudske šake. Mužjaci su znatno manji i smeđe boje, a zanimljivo je da ženke ponekad pojedu svoje partnere nakon parenja.
Uprkos zastrašujućem izgledu i činjenici da su otrovni (kao i većina pauka), stručnjaci naglašavaju da ne predstavljaju prijetnju ljudima ni kućnim ljubimcima. Njihovi očnjaci su uglavnom previše mali da bi probili ljudsku kožu, a po prirodi nisu agresivni.
Ova vrsta je izuzetno otporna na urbane uslove. Istraživanje s Univerziteta u Georgiji pokazalo je da Joro pauci nisu osjetljivi na buku saobraćaja i vibracije koje bi obično otjerale druge vrste pauka iz gradova.
Iako nisu direktno opasni za ljude, njihova prisutnost izaziva zabrinutost ekologa. Joro pauk je invazivna vrsta koja potiskuje domaće pauke i lovi sve što se nađe u njihovim velikim mrežama. Smatra se da su u SAD stigli prije više od deset godina u transportnim kontejnerima.
S obzirom na njihovu prilagodljivost, naučnici vjeruju da će ovi neobični "letači" postati trajni dio ekosistema, što zahtijeva poseban nadzor zbog utjecaja na lokalnu bioraznolikost.