Komandant iranske Revolucionarne garde Husein Salami izjavio je prije tri dana da kroz Hormuški tjesnac neće proći "ni litra nafte" dok Teheran, i niko drugi, drugačije ne odluči.
Bila je to potvrda da je Iran, kažu analitičari, pronašao Ahilovu petu globalne ekonomije i odlučio na nju udariti.
Ne samo vojna dimenzija
Sukob Irana sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom s druge od prvog je dana imao vojnu i energetsku dimenziju.
U prvih nekoliko sati od početka američko-izraelskih udara, Revolucionarna garda je radiom emitirala upozorenja svim brodovima u tjesnacu da prolaz nije dopušten, prenose agencije.
Nije bila to formalna blokada jer Iran nije zatvorio tjesnac fizički, ali efekt je bio identičan.
Iran to nije uspio pomoću mornarice, mina ni protubrodskih projektila, nego pomoću jeftine tehnologije - dronova.
Mehanizam je bio jednostavan.
"Sve što je Iran trebao učiniti bilo je nekoliko dronova u blizini tjesnaca", objasnila je Helima Croft.
Ona je globalna šefica strategije za sirovine u globalnoj investicijskom banci RBC Capital Markets.
"I odjednom su osiguravatelji i brodske kompanije odlučile da je nesigurno proći kroz tu usku krivinu plovnog puta", dodaje Croft.
Bilo je to, kako je Croft nazvala, "zatvaranje koje su pokrenuli osiguravatelji" - ne artiljerija, nego činovnička odluka.
Povukli se osiguravatelji
Čim su osiguravatelji povukli police za brodove u tranzitu u Hormuzu, ekonomski se račun za brodare sam od sebe zatvorio.
Brodski podaci pokazali su pad prometa od 70 posto u prvih nekoliko dana, da bi sredinom marta promet praktično pao na nulu.
Samo su se iranski tankeri koji su nastavili izvoziti naftu prema Kini kretali su se tjesnacem.
Prema podacima Zajedničkog pomorskog informacijskog centra (JMIC), između 1. i 9. marta tjesnac je prošlo svega 39 teretnih plovila. U normalnim okolnostima tjesnac dnevno prođe oko 138 brodova.
Posljedice su bile trenutne i globalne.
Cijena nafte dostigla je gotovo 120 dolara po barelu, da bi se potom stabilizirala oko 90 dolara.
"Suočeni smo s onim što izgleda kao najveća energetska kriza od naftnog embarga 1970-ih.
Kada su analitičari razmišljali o tome što u globalnim naftnim tržištima može poći po zlu, ovo je otprilike najgora moguća situacija", rekla je Croft.