Kada je jedan iranski zvaničnik ove sedmice iznio listu zahtjeva za okončanje rata koji su započele Sjedinjene Američke Države i Izrael, dodao je stavku koja ranije nije bila na listi Teherana: priznanje iranskog suvereniteta nad Hormuškim moreuzom.
Ovaj uski plovni put, kroz koji inače prolazi petina svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG), pokazao se kao najmoćnije oružje Islamske Republike. Iran sada nastoji da ga pretvori i u izvor potencijalno milijardi dolara godišnjeg prihoda, ali i u tačku pritiska na globalnu ekonomiju, piše CNN.
Prijetnje Teherana
Iran je dugo prijetio zatvaranjem moreuza u slučaju napada, ali malo ko je očekivao da će to zaista učiniti – ili da će to biti toliko učinkovito u ometanju globalnih trgovinskih tokova. Razmjeri utjecaja, čini se, proširili su ambicije Teherana, a novi zahtjevi sugeriraju da želi pretvoriti tu prednost u nešto dugoročnije.
Plovidba kroz ovaj uski prolaz gotovo je stala uslijed iranskih napada, što je uzdrmalo globalna energetska tržišta i primoralo zemlje daleko izvan Perzijskog zaljeva da poduzmu hitne mjere kako bi osigurale zalihe goriva.
"Iran je pomalo iznenađen koliko je njegova strategija (u Hormuzu) bila uspješna – koliko je jeftino i relativno lako držati globalnu ekonomiju kao taoca“, rekla je Dina Esfandiary iz Bloomberg Economicsa.
"Jedna od lekcija iz rata jeste da je otkrio ovu novu polugu moći i vjerovatno će je ponovo koristiti u budućnosti. A monetizacija je dio tog otkrića".
Washington je itekako svjestan tog rizika. Američki državni sekretar Marco Rubio upozorio je u petak da će jedan od neposrednih izazova nakon rata biti pokušaji Teherana da uspostavi sistem naplate prolaza kroz Hormuški moreuz.
"To nije samo nezakonito, već je neprihvatljivo, opasno za svijet i važno je da svijet ima plan kako da se tome suprotstavi“, rekao je Rubio nakon sastanka G7 u Francuskoj. Ministri vanjskih poslova ove grupe naglasili su „apsolutnu nužnost“ obnove „sigurne i slobodne plovidbe bez naplate“.
Ukazujući na rastući strateški značaj Hormuškog moreuza, Mojtaba Khamenei je u svom prvom obraćanju kao novi vrhovni vođa Irana izjavio da se prednost blokade ovog plovnog puta „mora nastaviti koristiti“.
U ranijim rundama pregovora sa SAD Iran je tražio ublažavanje sankcija i priznanje prava na mirnodopsku nuklearnu tehnologiju, ali ne i kontrolu nad Hormuškim moreuzom.
Signal iz Irana
Sada Iran signalizira da bi ta poluga mogla biti formalizirana. Iranski zakonodavci razmatraju zakon koji bi zahtijevao da zemlje koje koriste moreuz za transport goriva i robe plaćaju takse, dok je savjetnik vrhovnog vođe govorio o „novom režimu za Hormuški moreuz“ nakon rata. Takav sistem omogućio bi Teheranu da nameće pomorska ograničenja protivnicima i praktično poveže pristup jednoj od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta sa svojim geopolitičkim sporovima.
"Uvođenje tranzitnih taksi predstavlja kršenje pravila slobodnog prolaza“, rekao je James Kraska, profesor međunarodnog pomorskog prava na Američkom ratnom mornaričkom koledžu. Dodao je da prema međunarodnom pravu ne postoji pravni osnov da obalna država naplaćuje prolaz kroz međunarodni moreuz poput Hormuza.
"Hormuški moreuz je moreuz za međunarodnu plovidbu, s preklapajućim teritorijalnim vodama Irana i Omana… U tim vodama važe iranski i omanski zakoni“, rekao je.
"Međutim, budući da je riječ o međunarodnom moreuzu, pravo tranzitnog prolaza važi za sve države, što omogućava nesmetan prolaz površinom, zrakom i pod vodom.“
Ta pravila definirana su Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS). Iako ni Iran ni Sjedinjene Države nisu potpisnice ove konvencije, Kraska navodi da se mnogi njeni ključni principi ipak primjenjuju jer su općeprihvaćeni kao međunarodno običajno pravo. Ipak, Iran bi mogao pokušati iskoristiti svoje nečlanstvo kako bi ojačao svoj stav.
Postoji vrlo malo presedana da neka država uspješno naplaćuje prolaz kroz međunarodni moreuz. U 19. stoljeću Danska je naplaćivala prolaz kroz danske moreuze, ali je nakon protesta više država pristala na Kopenhašku konvenciju iz 1857. godine, kojom su te takse trajno ukinute.
Rival Sueskom kanalu
To, međutim, nije spriječilo Iran da razmatra kako bi takav sistem mogao izgledati i koliko bi mogao biti profitabilan.
Stručnjaci sumnjaju da bi Iran mogao uspostaviti sistem naplate koji bi bio međunarodno prihvaćen, ali ako bi u tome uspio, prihodi bi mogli parirati onima koje Egipat ostvaruje od Sueskog kanala, prema procjenama CNN-a.
U normalnim okolnostima kroz Hormuški moreuz dnevno prođe oko 20 miliona barela sirove nafte i naftnih derivata, što odgovara otprilike desetinama velikih tankera. Uz navodnu taksu od dva miliona dolara po tankeru, to bi značilo oko 20 miliona dolara dnevno, odnosno oko 600 miliona mjesečno samo od nafte.
Ako se uključe i isporuke LNG-a, taj iznos bi mogao porasti na više od 800 miliona dolara mjesečno, što je ekvivalentno otprilike 15–20% mjesečnih prihoda Irana od izvoza nafte u 2024. godini.
Za poređenje, Egipat u tipičnoj godini zarađuje između 700 i 800 miliona dolara mjesečno od Sueskog kanala, iako su prihodi u posljednje vrijeme opali zbog poremećaja u Crvenom moru.
Monetizacija Hormuza mogla bi biti motivirana i ekonomskim pritiscima na Iran. Esfandiary navodi da Teheran naplatu prolaza vidi kao način da „nadoknadi dio ekonomskih gubitaka“ pod sankcijama, opisujući to kao relativno „lak“ i „jeftin“ mehanizam za kompenzaciju ograničenog pristupa globalnim tržištima. Iran je jedna od najteže sankcioniranih zemalja na svijetu, odmah iza Rusije.
Iran je više puta poručio da Hormuški moreuz ostaje otvoren – ali ne bezuslovno. Zvaničnici navode da „neprijateljski nenastrojeni“ brodovi mogu prolaziti, pod uvjetom da koordiniraju s iranskim vlastima. Ministarstvo vanjskih poslova tu je poziciju prenijelo u pismu Vijeću sigurnosti UN-a i Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, prema Reutersu.