Izjava visokog iranskog zvaničnika da Islamska Republika “tiho reformira” svoj odnos prema hidžabu izazvala je političku buru i bijes među tvrdolinijašima koji zahtijevaju potpunu primjenu Zakona o hidžabu i čednosti, suspendovanog ranije ove godine.
Član Vijeća za ekspeditivnost, Mohamad-Reza Bahonar, izjavio je da “Zakon o hidžabu i čednosti više nije pravno provediv” i da “u Iranu danas ne postoji zakon koji propisuje obavezno nošenje hidžaba”. Dodao je da se “paradigme Islamske Republike postepeno i tiho reformiraju”, te kritizirao islamske lojaliste koji žele nametati pravila ostatku društva.
Njegove riječi dolaze u trenutku kada se iransko vodstvo suočava s obnovljenim sankcijama UN-a i sve većim nezadovoljstvom javnosti.
Žestoka reakcija konzervativaca
U iranskom parlamentu uslijedila je burna rasprava. Tvrdolinijaški zastupnik Ahmad Rastineh optužio je Bahonara da “brani interese golotinje i zapadnog sistema”, pitajući: “Branite li vi interese Islamske Republike ili razgolićenog Zapada?”
Još jedan zastupnik, Amirhusein Bankipur, koji je i jedan od autora spornog zakona, optužio je predsjednika parlamenta Mohamada-Baghera Galibafa i predsjednika države Masuda Pezeškiana da su blokirali primjenu zakona. “Obojica nisu uspjela prenijeti odluku parlamenta izvršnim tijelima”, rekao je na državnoj televiziji.
Predsjednik: “Ne vjerujem u prisilu”
Predsjednik Pezeškian nedavno je u intervjuu za Fox News izjavio da “ne vjeruje u prisiljavanje žena da nose hidžab”, što je dodatno razbjesnilo vjerske konzervativce.
S druge strane, vrhovni vođa Ali Hamnei više puta je poručio da “nema povlačenja po pitanju čednosti i hidžaba”, podsjetivši da je “zanemarivanje hidžaba i vjerski i politički zabranjeno”.
Medijski rat u Teheranu
Urednik ultrakonzervativnog lista Kajhan, Husein Šariatmadari, izjavio je da je izraz “obavezni hidžab” izmišljotina neprijatelja islama. “Ako je hidžab zakonska obaveza, a jest, zašto se ne bi provodio?”, upitao je.
Sukob oko pitanja hidžaba, koji je postao simbol otpora nakon smrti Mahse Amini 2022. godine, sada jasno pokazuje duboke podjele unutar iranskog establišmenta — između onih koji žele zadržati strogi vjerski nadzor i onih koji traže blago otvaranje društva.