Ime Ismeta Alajbegovića Šerbe zlatnim slovima je upisano u muzičku historiju ovih prostora. Rođen je 6. marta 1925 .godine u Sarajevu, bio je harmonikaš, kompozitor mnogih narodnih tekstova, muzike i veliki poznavalac sevdalinke.
Jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva
Mnogi izvori pišu da je bio prvo preživjelo dijete u porodici. Otac mu je bio trgovac i samouki harmonikaš, a Ismet je nadimak dobio po dedi Šerbi koji bi ga nosio u sepetu ili na leđima. A narod kad bi ih vidio govorio bi: „Eto malog Šerbe“.
Nakon što je godinama svirao po sarajevskim kafanama i sijelima, Šerbo je 1945. godine postao jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem nastupao je u duetu, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu veliku pjevačku zvijezdu sarajevskog radija, a Alajbegović postao vođa orkestara, aranžer i autor. Svirao je i u duetu s Jozom Kristićem, također jednim od prvih vokalnih solista sarajevskog radija.
Kao jedan od najvećih poznavalaca sevdalinke, što je tvrdio i sam Safet Isović, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile neke harmonikaše.
Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači - poravno, bez napora, uvijek se oslanjajući na melodiju pjesme kao na temelj improvizacije. Moglo bi se čak reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša najbliže pratnji sevdalinke uz saz. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe nije zabilježeno.
Sevdalinko, pjesmo najmilija, ispjevana u hladu avlija...
Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponirao sevdalinke. Šerbina je specijalnost bila ipak harmonija i iznalaženje inovativnih harmonijskih rješenja koja su uvijek zadržavala lagani bosanski narodni melos utemeljen sevdahom.
Šerbo je stvorio mnoge pjesme i pjevače. Na "Ilidži" 1972. napisao je Šerbo pjesmu sa kojom je trijumfovao Nedeljko Bilkić, koja zvuči kao priča njegovog života:
"Sevdalinko, pjesmo najmilija, ispjevana u hladu avlija, uz pendžere gvožđem okovane i đerđefe suzom oplakane. Ti si divna behar grana, u sevdahu rascvjetana, koja nikad svenut neće, dok se sunce nebom kreće. Novi vakat, novi ljudi, nova pjesma sevdah budi, širom slavne Herceg Bosne, divne zemlje i ponosne".
Šerbo je je bio muzički genije, život je posvetio sevdahu, a danas rijetki čuvaju uspomenu na njega. Umro je 28. juli 1987. godine.