Katarina Witt počela je da kliže sa samo pet godina. Njen potencijal je ubrzo postao očigledan, pa je upisala školu za djecu sa talentom za sport u Karl-Marx-Stadtu, gdje je i upoznala svoju trenericu Jutu Miller.
O velikim uspjesima, ali i tome kako su je špijunirali, junakinja Zimskih olimpijskih igara 1984. u Sarajevu, gdje je osvojila zlatnu medalju, pisala je u svojoj autobiografiji.
Težak i izazovan put
Od zime 1977. godine brigu o njoj preuzela je pomenuta Miller. Međutim, poznata trenerica i megatalentovana učenica teško su pronašle zajednički jezik, prenosi Nova.rs. Period priprema za veliku karijeru bio je za obje izuzetno težak i izazovan.
„Bila sam čudno dijete. Nikada neću zaboraviti osjećaj kada sam prvi put, sa četiri godine obula klizaljke i doživjela suludo oduševljenje zbog onih koji su stajali sa strane i gledali me. Zbog toga sam bila spremna da kližem satima.
U snovima sam sebe vidjela kao odraslu osobu, obučenu u crveni kostim sa koga je, na plavičastoj providnoj ledenoj površini, bilo nemoguće skinuti pogled. Kada mi je mama kupila plave hulahopke za trening, nisam se ni trudila da ih koristim već sam se zaključala u toaletu klizališta i isjeckala ih na komadiće makazicama za nokte“, rekla je Katarina (56) u intervjuu za časopis „Stern“.
Biografija i karijera u umjetničkom klizanju Katarine Witt je neuporediva i jedinstvena. Pored dvije olimpijske pobjede, ona je četvorostruka svjetska šampionka, šestostruka šampionka Evrope i osmostruka državna šampionka.
Zvali su je Kati, a postala je poznata i po svojim seksi kostimima i zadivljujućoj figuri, kao i po svom pozorišnom stilu klizanja. Časopis “Time” ju je čak nazvao „najljepšim licem socijalizma“.
Poslije Svjetskog prvenstva 1988. godine postala je profesionalka, što je bilo neobično za jednu istočnonjemačku sportistkinju u to vrijeme.
Sljedeće tri godine, zajedno sa svjetskim šampionom i olimpijskim šampionom u Calgaryju, Brajanom Boitanom, ima svoje prve profesionalne turneje u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Emisija „Witt and Boitano Skating” je toliko uspješna da je Madison Square Garden u New Yorku bio rasprodat sa predstavom umjetničkog klizanja i to prvi put poslije deset godina.
Svijet filma i pozorišta
Pet godina kasnije, vraća se amaterskom sportu i u žižu takmičenja, da bi po treći put učestvovala kao profesionalka na Olimpijskim igrama u Lillehameru 1994. Od tada je bila poznata i kao zvijezda u emisijama umjetničkog klizanja „Zvijezde na ledu “ i „Šampioni na ledu” na kojima je učestvovala deset godina, a također je klizala i na nebrojenim međunarodnim profesionalnim takmičenjima.
U međuvremenu Katarina ulazi u svijet filma i pozorišta. Godine 1990. glumila je u umjetničkom filmu „Karmen na ledu“ za koji je dobila i Emi nagradu, za izvanrednu izvedbu u klasičnoj muzici i plesu, a pojavljivala se i u televizijskim serijama. Godine 1998. igra ulogu ruske klizačice Nataše Kirilove u holivudskom filmu „Ronin” pored Roberta De Nira i Jeana Renoa.
Godine 1998. dodala je još jedan rekord na svoju listu – i to zbog magazina “Playboy”. Njena naslovna strana bila je najuspješnije izdanje na svijetu i to je drugi broj ikada da je potpuno rasprodat. Prvi broj je bio kada je pozirala Marylin Monroe, a poslije Kati niko nije postigao taj uspjeh.
U februaru i martu 2008. održala je oproštajnu turneju u osam gradova Njemačke. Igrala je i glavnu ulogu progonjene klizačice u njemačkom filmu „Neprijatelj u mom životu”, koji je donekle odražavao stvarnost života i nje same, koja je od početka bila pod lupom Štazija (Ministarstvo za državnu bezbjednost).
Novine i novinari su tada tvrdili da radi za tajnu policiju DDR, a medije je 1992. godine tužila za laži koje su iznosili, ali nije imala uspjeha. Također, uzaludno je narednih godina pokušavala da spriječi objavljivanje dosijea Štazija koji je tvrdio da je sarađivala sa tajnom policijom Istočne Njemačke.
Iako su je u toj državi kategorisali kao „favorizovanu” državljanku, svaki njen potez je praćen. Od 1973. pa nadalje bila je špijunirana, što znači od njene osme godine. Njen dosije sadržavao je 181 stranu i bio je šokantan i za nju i za javnost.
Bila samo predmet
„Voljela bih da nikada ništa nisam saznala. Nisam bila ni informator ni pobunjenik. Niti žrtva. Bila sam samo predmet”, napisala je u autobiografiji.
Ipak, nije uspijevala da se bavi sa svim novinama pojedinačno, niti da daje toliko intervjua, te je odlučila da napiše knjigu i posveti se svemu odjednom.
“Bilo je smiješno da pišem sopstvenu biografiju sa 27 godina umjesto sa 60 ili 70, ali sam bila primorana da to uradim samo da bi činjenice bile jasne. Imala sam sjajan život.
Nikada neću reći da sam živjela u užasnoj zemlji – Istočna Njemačka je podržala da postanem sportistkinja svjetske klase. Ali, čitajući te fajlove i vidjevši kako sam prikazana, morala sam da objasnim istinu i stavim stvari u perspektivu.”
Njena autobiografija je otkrila kako je u jednoj bilješci dosijea tajne policije čak pisalo: „Seksualni odnos se desio… od 20.00 do 20.07.”
Uživala je u mladosti u pažnji muškaraca, ali svoje veze, od kojih su neke trajale i po nekoliko godina, nikada nije ozvaničila.
To što nije stvorila porodicu objašnjavala je time da čovjek ne može da ima sve što želi, nego da uvijek mora da izabere:
„Ja sam uvijek u takvim slučajevima birala karijeru”.
U jednom intervjuu je potvrdila da je u mladosti imala veliku ljubav i mnogo udvarača, ali da nikada u to ime nije željela da žrtvuje klizanje.
Sa završetkom profesionalne karijere, posvetila se svojoj dobrotvornoj fondaciji za pomoć djeci sa invaliditetom, a dugi niz godina podržava zaštitu životne sredine.
Imenovana je za predsjednicu komiteta za kandidate za Olimpijske igre u Munchenu 2018. i posvećena je strastveno i isključivo ovom odgovornom zadatku.
Danas živi sama u Berlinu, a njen privatan život je prilično tih i miran. Nedavno je otvorila i sportski studio u Potsdamu.
"Moja motivacija u svakodnevnom životu je da budem zdrava i u formi. To je moguće samo uz fizičku aktivnost. Zato sam otvorila sportski studio u Potsdamu“, izjavila je Witt.
