Dok se još navikavao na svoje naoružanje i vojne napore, Anton se iznenada našao okružen ukrajinskim snagama. Meci su fijukali oko njega, a jedan ga je pogodio u ruku.
"Bio je to naš prvi sukob s neprijateljem, nismo ispalili ni metak. Upali smo u zasjedu, a mi nismo mogli da uzvratimo. Morali smo da se predamo", rekao je 21-godišnji ruski vojnik Anton u intervjuu za britanski "Guardian".
Antona su zarobile ukrajinske snage u blizini Nikolajeva 2. marta s još pet vojnika iz njegove grupe, dok su ruske snage izvodile ofanzivu na strateški važan grad s brodogradilištem u blizini Crnog mora.
Dogovorena razmjena zarobljenika
Anton, koji se zapravo zove drugačije, provest će sljedećih 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu. Na kraju je pušten sredinom aprila, nakon što je Moskva dogovorila razmjenu zarobljenika s Ukrajinom.
S "Guardianovim" novinarima razgovarao je sa ruske teritorije.
Antonova priča vrlo je rijedak prikaz ruskog ratnog zarobljenika koji je razmijenjen, budući da su i Rusija i Ukrajina objavile vrlo malo informacija o sudbini stotina zarobljenih Rusa, prenosi "Blic".
Moskva ne objavljuje imena svojih vojnika zarobljenih u Ukrajini. Međutim, tokom njegovog zatočeništva, Antona je kao ruskog zarobljenika intervjuisao istaknuti ukrajinski vloger.
Također je naveden kao zarobljeni ruski vojnik na web stranicama bliskim ukrajinskim vlastima.
Jedan od članova Antonove porodice za "Guardian" je potvrdio kako je zarobljen u Ukrajini i potom razmijenjen. "Guardian" nije uspio da provjeri sve detalje njegove priče.
Anton dolazi iz malog, udaljenog grada u Sibiru i kaže da je potpisao ugovor s ruskom vojskom prošlog decembra, ubrzo nakon što je završio strukovnu školu.
Sada smatra kako je trebalo da sve učini da izbjegne vojsku. Antonova jedinica prvo je posljednjih dana decembra prebačena na poluostrvo Krim koji je anektirala Rusija, gdje mu je rečeno da učestvuje u jednosedmičnoj obuci.
Kaže kako do tada praktično nije prošao nikakvu vojnu obuku koja bi ga adekvatno pripremila za rat ovakvih razmjera.
Nisu vjerovali da idu u rat
Kako su sedmice prolazile na Krimu, Anton je rekao da su se neki pripadnici njegove čete brinuli da će biti poslani u rat, što je tada još uvijek smatrao potpuno apsurdnim.
"Mnogi mladi momci nisu mogli ni da zamisle da ćemo ići u rat. O tome su nam govorili u posljednjem trenutku, noć prije invazije.
Sve u svemu, zaista nije pošteno kako su se ruske vlasti ponašale prema meni. U Ukrajinu sam poslan potpuno nespreman", ističe Anton.
Antonove riječi o vojnoj jedinici koja nije znala ništa o invaziji poklapaju se sa izjavama brojnih drugih ruskih vojnika koji su rekli kako nisu znali da idu u rat sve dok nisu prešli u Ukrajinu.
Vojni stručnjaci tvrde da je odluka da se velikom broju vojnika ne govori o invaziji jedno od objašnjenja za neuspjeh ruske vojne kampanje.
Na 25. februar, dan nakon što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, Antonovoj jedinici je naređeno da krene s Krima. Rekao je da su oklopnim vozilima dovezeni do predgrađa Mikolajiva, koji je bio pod snažnim napadima ruskih snaga u prvim danima rata.
Dok su nastavili pješice, dio jedinice se odvojio od grupe i upao je u zasjedu ukrajinskih snaga 2. marta, manje od sedmicu nakon ulaska u Ukrajinu. Anton je rekao kako ga je prilikom zarobljavanja pogodio ukrajinski metak. Slomio mu je kost u ruci.
Vreća na glavi
Ubrzo nakon toga, ukrajinske snage su mu stavile vreću na glavu i prebačen je u zatvorsku ćeliju, čiju lokaciju, kako je rekao, ni danas ne zna. U početku je životom u zatočeništvu dominirao strah.
"Treseš se na najmanji zvuk. Svaki dan se nadaš da neće biti i posljednji i da nećeš biti ubijen", prisjetio se Anton.
Kaže da nije bio fizički napadnut tokom boravka u zarobljeništvu, ali je naveo da su ukrajinski stražari psihički mučili njega i druge ruske vojnike:
"Stalno su nam govorili da je Rusija gotova, da pripadamo društvenom dnu. Prijetili su nam da će nas izgladnjivati".
Anton je kazao da su neki čuvari izgledali kao da su htjeli da ga povrijede, ali je većina njih ostala mirna i nije dopuštala da im se pojavi životinjski instinkt.
Potpredsjednica ukrajinske vlade Irina Vereščuk, koja je zadužena za pregovore o razmjeni zarobljenika, nije odmah odgovorila na "Guardianove" zahtjeve za komentar.
Prema Ženevskim konvencijama, zatvaranje ratnih zarobljenika ne bi trebalo da se smatra oblikom kazne, već sredstvom za sprečavanje daljeg učestvovanja u sukobu.
Najveći izazov
Svakodnevna dosada ubrzo se pokazala kao najveći izazov, ističe Anton.
"Ako smo imali sreće, dobili bismo nešto nasumično za čitanje. Ponekad bi nam dopustili da gledamo ukrajinsku propagandu na televiziji. Većinu dana samo bismo zurili u zidove ispred sebe", rekao je Anton i dodao da je tokom zatočeništva tri puta premješten.
U jednom trenutku zamolili su ga da snimi intervju o svom zarobljavanju s istaknutim ukrajinskim vlogerom.
Ukrajinski zvaničnici omogućili su novinarima i vlogerima da intervjuišu ruske zarobljenike. Snimke su pogledale stotine hiljada ljudi na YouTubeu ali su se pojavile i kritike zbog kršenja Ženevskih konvencija.
"U takvoj situaciji, kao zatvorenik, shvatite da zapravo ne možete reći ne. Pristajete na sve uprkos tome što su vam rekli da možete da odbijete", rekao je Anton.
Na kraju, početkom aprila, Antonu je rečeno da će ga razmijeniti za ukrajinskog vojnika.
Iako su Rusija i Ukrajina učestvovale u nekoliko razmjena zarobljenika, nijedna zemlja nije objavila gotovo nikakve detalje o mehanizmima razmjene.
Ukrajina je 4. aprila saopćila da drži blizu 600 ruskih vojnih zarobljenika.
Intenzivno ispitivanje
Rusija ne objavljuje tačne brojke, ali je krajem marta povjerenica za ljudska prava rekla da se u Rusiji nalazi više od 500 ukrajinskih zarobljenika.
Taj je broj u međuvremenu značajno porastao nakon što je najmanje 1.000 ukrajinskih boraca, uključujući pripadnike bojne Azov, prebačeno na teritorij pod ruskom kontrolom kada su ruske snage prošle sedmice zauzele čeličanu Azovstal u Marijupolju.
Ukrajina je rekla da će borci Azovstala biti uključeni u razmjenu zarobljenika, ali neki ruski zvaničnici izjavili su da bi im se moglo suditi ili da će biti pogubljeni.
Prema Antonovim riječima, bio je deo razmjene "jedan za jedan" u kojoj je učestvovalo 17 drugih ruskih vojnika, a koja se dogodila u blizini ukrajinskog grada Melitopolja.
Čim se vratio u Rusiju bezbjedonosne službe su ga intenzivno ispitivale o vremenu koje je proveo u Ukrajini.
"Htjeli su da znaju da li mi mogu da mi vjeruju. To je bila standardna procedura", rekao je Anton.
Ali, tek nekoliko dana nakon što je otpušten iz ruske bolnice osjetio je sve posljedice koje je vrijeme u zatočeništvu ostavilo na njegovom umu i tijelu.
"Tokom zatočeništva blokirao sam većinu svojih emocija. Samo sam pokušao da ne razmišljam o svom životu. Ali sada imam strašne snove, jedva spavam. Jako sam se ugojio", rekao je Anton.
On je dodao da su mu ruske vlasti dale približno 2.500 eura kao odštetu za povrede.
Prema ruskom vojnom zakonu, službenici ne primaju nikakvu posebnu naknadu za vrijeme provedeno u zarobljeništvu, a očekivalo se da će se Anton vratiti u službu nakon što se oporavi od povreda.
Međutim, nakon iskustva u Ukrajini, Anton sada traži sve načine da potpuno napusti vojsku.
"Samo želim da se vratim kući, to je to. Sve što želim je da odem kući", zaključio je ruski vojnik.
