Kada se govori o izgradnji egipatskih piramida, mnogi zamišljaju “mršavu” dijetu, izmučene robove sa oskudnim obrocima. Međutim, savremena arheološka istraživanja potpuno pobijaju taj mit.
Zapravo, radnici koji su gradili veličanstvene grobnice faraona hranili su se uravnoteženo i bogato. Zahvaljujući iskopavanjima u Gizi, naučnici su otkrili da im je ishrana bila raznovrsna i bogata, te da je čak uključivala i meso u velikim količinama.
Tokom istraživanja istočno od velike Keopsove piramide, arheolozi su pronašli cijeli “radnički grad”, kompleks stambenih prostorija, kasarni, skladišta i proizvodne zone.
Nađene su i pekare sa pećima, u kojima se svakodnevno pekao hljeb u ogromnim količinama, o tome svjedoče zidne slike u grobnicama. Također, pronađene su hiljade životinjskih kostiju, što potvrđuje redovnu konzumaciju mesa.
Najnovija istraživanja načina života graditelja otkrila su zanimljive detalje o društvenoj hijerarhiji među radnicima. Arheološki nalazi ukazuju na jasno razdvajanje grupa radnika prema kvalitetu ishrane i uslovima života.
Najprivilegovaniji su bili nadzornici, koji su živjeli u posebnim prostorijama na sjeveru naselja. Njihova ishrana uključivala je najcjenjenije meso u tadašnjoj egipatskoj kuhinji – govedinu, što je isticalo njihov visok društveni status.
Većina radnika, koji su živjeli u dijelu poznatom kao “Galerija”, hranila se skromnije, uglavnom ovčetinom i jaretinom. Arheolozi napominju da ova podjela u ishrani u potpunosti odgovara društvenoj hijerarhiji prikazanoj na zidnim slikama u grobnicama. Krave su prikazivane znatno češće od ovaca i koza, što ukazuje da su ih smatrali vrednijim.
Posebno je zanimljivo potpuno odsustvo svinja na freskama. Taj podatak, zajedno sa velikim brojem svinjskih kostiju pronađenih u istočnom dijelu naselja, ukazuje da je svinjetina imala vrlo nizak status u ishrani. U tom dijelu su živjeli ljudi koji nisu pripadali zvaničnom sastavu graditelja i morali su sami da se snalaze za hranu, često trgujući s većim grupama radnika.
Ova otkrića daju dragocjen uvid u socijalnu stratifikaciju među graditeljima piramida, čak i unutar jednog kolektiva postojala je jasna podjela statusa, izražena i kroz ishranu.
Poznati egiptolog Zahi Havas rekao je: “Postoji popularan mit da su se radnici hranili samo bijelim lukom, crnim lukom i hljebom, ali mi smo pronašli hiljade životinjskih kostiju na mjestu iskopavanja.”
Osnova ishrane bili su hljeb i žitarice. Egipćani su gajili ječam i pšenicu, od kojih su pravili hljeb. Hljeb je bio od integralnog brašna, često obogaćen voćem ili medom.
Tehnologija pravljenja hljeba u Starom Egiptu bila je prilično razvijena, koristili su specijalne glinene kalupe u kojima se tijesto peklo na otvorenom plamenu.
Dodatak ishrani činili su povrće, voće i mahunarke: luk i bijeli luk zaista su se konzumirali, ali više radi prevencije bolesti. Drevni medicinski papirusi pokazuju da je bijeli luk smatran lijekom protiv raznih oboljenja.
Urme, smokve i grožđe služili su kao brzi izvori energije, dok su leću, grašak i grah bili ključni biljni proteini. Posebno je zanimljivo da su se voćni plodovi često koristili za zaslađivanje hrane, šećer nije bio poznat, pa su med i voćni sirupi bili glavne poslastice.
Egipćani su držali krave i koze, pa su konzumirali sir i mlijeko. Mliječni proizvodi bili su važan izvor kalcija i masti, naročito za djecu i starije.
Izgradnja piramida zahtijevala je ogromne resurse, pa su u “radničkom gradu” postojale centralizovane pekare, zone za obradu mesa, kao i skladišta za žitarice, ribu i voće.
Impresivna je bila i organizacija isporuke mesa. Analiza kostiju pokazuje da je raspodjela mesa bila precizno organizovana. Radnici su dobijali redovne i obilne obroke, što je bilo neophodno za izuzetno naporan fizički rad.