Lijekovi Ozempic i Mounjaro, koji su prvobitno razvijeni za liječenje dijabetesa tipa 2, danas se sve više koriste i u terapiji gojaznosti zbog njihove sposobnosti da značajno smanje tjelesnu težinu.
Ozempic sadrži aktivnu supstancu semaglutid, dok Mounjaro sadrži tirzepatid. Oba lijeka djeluju tako što imitiraju hormone koji regulišu osjećaj sitosti, usporavaju pražnjenje želuca, smanjuju apetit i pomažu u kontroli nivoa šećera u krvi. Mounjaro dodatno aktivira još jedan receptor, zbog čega kod mnogih pacijenata može dovesti do većeg gubitka kilograma.
Osim smanjenja apetita, ovi lijekovi mogu poboljšati osjetljivost organizma na inzulin i smanjiti želju za visokokaloričnom hranom. Međutim, mogu izazvati nuspojave poput mučnine, povraćanja, proljeva, zatvora i nadutosti, naročito na početku terapije ili nakon povećanja doze.
Stručnjaci upozoravaju da se nakon prekida terapije apetit često vraća, a mnogi ljudi ponovo dobiju dio izgubljene težine ako u međuvremenu nisu promijenili prehrambene navike i povećali fizičku aktivnost. Također, tokom mršavljenja može doći i do gubitka mišićne mase, zbog čega se preporučuju ishrana bogata proteinima i redovni treninzi snage.
Iako istraživanja ukazuju na moguće dodatne koristi za zdravlje srca, jetre, bubrega i osobe s apnejom u snu, ljekari naglašavaju da Ozempic i Mounjaro nisu čudotvorni lijekovi, već daju najbolje rezultate kada se koriste uz zdrav način života i pod medicinskim nadzorom.