Hrvatski naučnik prof. dr Alen Soldo i njegov turski kolega prof. dr Džemal Turan nedavno su objavili naučni rad u kojem su objasnili zašto se najpoznatiji morski grabljivac velika bijela ajkula danas vrlo rijetko sreće u vodama Mediterana.
Velika bijela ajkula (Carcharodon carcharias) već stoljećima živi u Sredozemnom moru i u Jadranu. Iako je javnost često povezuje s okeanima i holivudskim filmovima, ova harizmatična vrsta oduvijek je imala važno mjesto u našem dijelu svijeta.
Prof. Soldo sa Univerziteta u Splitu pojašnjava da genetska istraživanja pokazuju kako mediteranska populacija nije blisko povezana s afričkom ili atlantskom, već je najbliža australskoj. To znači da su u Mediteranu prisutne još od pleistocena, ali i da su zbog izolovanosti i male brojnosti kritično ugrožene, piše Index.
Broj opažanja posljednjih decenija drastično je pao. Nekada redovne uz obale Baleara, Malte, Jadrana i Mramornog mora, danas su bijele ajkule prava rijetkost. Najnovija istraživanja pokazuju da se češće zadržavaju u dubljim i otvorenim područjima, poput juga Sicilije, Gabelskog zaliva ili uz turski Egej.
Glavni razlog leži u promjenama migracija atlantske plavoperajne tune, njihovog ključnog plijena. Nekada se tuna lovila blizu obale, dok se danas lovi u otvorenom moru, pa je i ajkula pratila njen trag. Osim toga, istraživanja ukazuju da preferiraju hladnija područja, što znači da će klimatske promjene i zagrijavanje Jadrana dodatno smanjiti njihovu prisutnost.
U istočnom Jadranu velika bijela ajkula je od 1868. godine zabilježena 71 put, uključujući šest smrtonosnih napada, posljednji davne 1974. godine. Nakon toga, jedini poznati napad desio se 2008. kod Visa, kada je povrijeđen slovenački podvodni ribolovac. Zanimljivo, nikada nijedan hrvatski državljanin nije bio žrtva.
Veliki problem je i nepouzdano prikupljanje podataka. Često ribari i građani zamijene bijelu ajkulu s drugim velikim vrstama, poput dugonosih ili atlantskih ajkula, što otežava praćenje stvarnog stanja populacije.
Soldo upozorava da gubitak bijele ajkule ne bi značio samo nestanak jedne od najpoznatijih životinja mora, nego i ozbiljan udarac ravnoteži cijelog ekosistema. Istraživači zato pozivaju na međunarodnu saradnju i sistematičan monitoring ove kritično ugrožene vrste.
„Bez velike bijele ajkule, jednog od najstarijih stanovnika, Sredozemno more više nikada neće biti isto“, zaključuje splitski naučnik.