U srijedu 15. jula, britanski parlament je usvojio zakon kojim je Vladi Ujedinjenog Kraljevstva omogućeno oduzimanje britanske čeličane British Steel iz ruku privatnih kineskih vlasnika i ulazak države u vlasništvo te kompanije.
Kako je izvijestio britanski BBC riječ je o čeličani u Scunthorpeu, jednom od posljednjih mjesta u Velikoj Britaniji gdje se proizvodi takozvani primarni čelik koji nastaje direktno iz željezne rude, a ne reciklažom starog metala u električnim pećima.
I u britanskoj čeličani bila vanredna uprava
Prema pisanju britanskih medija British Steel je godinama bio u problemima. Kompanija je od 2020. godine bila u vlasništvu kineske grupacije Jingye, koja je preuzela poslovanje nakon ranijeg finansijskog kraha.
Zanimljivo je da je istog dana kada je britanski parlament donio odluku da država ulazi u vlasništvo British Steela, njihove čeličane, na drugom kraju Evrope, u Zenici, Općinski sud odbio pokušaj države da spasi zeničku Željezaru, prepuštajući je tajkunskim interesima i stečaju, kroz rješenje kojim se odbija zahtjev Vlade FBiH za uvođenjem vanredne uprave u Novu željezaru Zenica.
Iz izvještaja britanskih medija, jasno su vidljive paralele između zeničke Željezare i britanske čeličane, odnosno British Steela.
Ta čeličana direktno zapošljava oko 2.700 ljudi, ali od njenog rada indirektno zavise životi hiljada porodica u lokalnom lancu snabdijevanja, što je bio jedan od motiva britanskih vlasti da spašavaju tog nekadašnjeg industrijskog giganta što je uvažio i tamošnji parlament.
Kompanija je bila u vlasništvu kineske Jingye grupe, a britanska država je još u aprilu prošle godine preuzela operativnu kontrolu nad njom.
To je pravno bila njihova verzija vanredne uprave, kojom je London privremeno upravljao fabrikom i ubrizgavao novac dok se bezuspješno pokušavao pronaći novi privatni kupac.
Kinezi su tvrdili da zbog krize na tržištu fabrika gubi nevjerovatnih 700.000 funti dnevno, te su zbog toga uporno opstruisali proces i krenuli u gašenje visokih peći.
Znači, situacija gotovo identična onoj u Zenici, gdje su sadašnji vlasnici visoku peć već ugasili.
Iako je nezavisni izvještaj britanske Kancelarije za nacionalnu reviziju pokazao da su stvarni troškovi održavanja pogona u Scunthorpeu u režimu državne kontrole još veći i da državu zapravo koštaju čak 1,3 miliona funti dnevno, država nije htjela dići ruke od čeličane.
I uprkos ovom ogromnom milionskom trošku koji je padao na leđa poreskih obveznika, britanska vlada nije se dvoumila kada je potraga za kupcem definitivno propala u maju ove godine, da krene sama u spašavanje čeličane.
Svoju odluku su argumentirali činjenicom da bi ostali bez proizvodnje čelika i morali bi ga uvoziti, te su ocijenili da je čelik ključan za državnu željeznicu Network Rail i kompletan građevinski sektor jer se specifični profili ne prave nigdje drugo u zemlji. U konačnici čeličanu su spasili jer je doživljavaju kao nacionalni simbol.
Dok su u Britaniji udružili napore da spriječe stečaj čeličane, sud u Zenici Željezaru gura u stečaj
Upravo zbog toga, britanski parlament je po hitnom postupku usvojio Zakon o preuzimanju industrije čelika, koji je odmah dobio i kraljevski potpis, čime je država dotadašnju privremenu upravu pretvorila u stopostotno javno vlasništvo i trajno izbacila kineske vlasnike iz igre.
Novi upravljački tim već je imenovan s ciljem da stabilizuje poslovanje i očuva proizvodnju, dok je tamošnji sindikat pozdravio ovaj potez kao historijsku pobjedu.
Iste srijede, dok je parlament u Britaniji privremenu kontrolu zakonskom prisilom pretvorio u trajno državno vlasništvo, Općinski sud u Zenici je spriječio Vladu Federacije BiH da pokuša provesti prvu fazu zaštite i zeničke Željezare i njenih radnika shodno Zakonu o postupku vanredne uprave u privrednim društvima od strateškog značaja.
Plan je bio identičan onom britanskom iz aprila prošle godine, odnosno iskoristiti zakon kao pravni alat da se uvede upravnik u Novu Željezaru Zenica, ponovo pokrene zaustavljena proizvodnja i zakonski spriječi nekontrolisani stečaj koji su pokrenuli vlasnici kako bi se imovina zeničkog giganta raskrčmila u bescijenje i u korist tajkunskih lobija.
Vlada je ukazivala na povezanost Željezare sa energetskim sektorom, željezničkim sistemom, dobavljačima, lokalnim grijanjem i velikim brojem radnih mjesta.
Posebno je upozoravano da bi prestanak rada Željezare imao posljedice za BH-Gas, Željeznice Federacije BiH, Elektroprivredu BiH i druge kompanije povezane s njenim poslovanjem.
Sud u Zenici, međutim, nije prihvatio argumente Vlade FBiH da su dostavljeni dokazi dovoljni da se utvrdi postojanje sistemskog rizika koji bi opravdao vanrednu upravu.
U rješenju suda navedeno je da dostavljeni dokumenti potvrđuju poslovnu povezanost Željezare sa drugim subjektima, ali da ne pružaju dovoljno stručnih analiza i podataka iz kojih bi sud mogao zaključiti da bi posljedice njenog prestanka rada imale šire sistemske razmjere.
Tako je istog dana kada je britanska država otvorila vrata za preuzimanje svoje čeličane, u Zenici odbijen pokušaj državne intervencije nad domaćom željezarom.
Nacionalni, ekonomski i socijalni interesi u BiH su na margini
Razlika između ova dva slučaja nije samo u vlasništvu kompanija.
Britanska vlada je procijenila da je proizvodnja čelika pitanje nacionalnog interesa i industrijske sigurnosti.
U Zenici se takav argument našao pred sudskom procjenom, da li je dovoljno dokazan da bi opravdao poseban oblik državne zaštite.
Za razliku od britanskih vlasti koje su uprkos troškovima koje će imati, prednost dale i očuvanju proizvodnje i radnih mjesta i to 2.700 , Općinski sud u Zenici je matematički i hladno izračunao da 1.500 radnika Nove Željezare Zenica predstavlja svega 0,27 odsto od ukupnog broja zaposlenih u cijeloj Federaciji BiH, proglasivši taj procenat previše minornim da bi se preduzeće smatralo strateški važnim za očuvanje zaposlenosti, o čemu je Raport već pisao.
Zato su odluke u BiH i Britaniji donesene istog dana o proizvodnji čelika pokazale razliku između dva sistema i načina na koji institucije tretiraju sopstvenu privredu.
Dok je London nakon privremene uprave u svojoj čeličani usvojio zakon da preuzme vlasništvo i spasi proizvodnju čelika, pravosudni aparat u Zenici odbio je državi dati šansu i da pokuša s vanrednom upravom očuvati i proizvodnju i radna mjesta i spriječi lančani kolaps privrede u FBiH.
I ne samo da je Općinski sud u Zenici odbio zahtjev Vlade FBiH, nego su ekspresno zakon koji predviđa mehanizme zaštite poslali na provjeru ustavnosti, tražeći i da Ustavni sud BiH donese privremenu mjeru kojom bi zaustavio primjenu samog Zakona o vanrednoj upravi.
Pravni proces oko uvođenja vanredne uprave u zeničku Željezaru prvostepenim rješenjem ipak nije završen, jer Vlada Federacije BiH ima pravo uloži žalbu, čime se pravna bitka za Željezaru i 1.500 zeničkih porodica seli na višu sudsku instancu.
Nadati se da će odluka drugostepenog suda biti drugačija i dati priliku državi da pokuša uvesti potpunu finansijsku kontrolu, transparentno sagledati stvarno stanje, pokrenuti proizvodnju i prekinuti tajkunsku okupaciju nad imovinom koja se želi što pije raskrčmiti.