Raketa Falcon 9 američke kompanije SpaceX, koja je 19. februara 2025. izgorjela i raspala se iznad sjeverne Evrope pri ponovnom ulasku u Zemljinu atmosferu, pokazala je koliko komercijalni svemirski letovi mogu utjecati na gornje slojeve atmosfere naše planete. Raketa, koja je ranije tog mjeseca lansirala 20 do 22 Starlink satelita, u gornjem dijelu atmosfere ostavila je vidljiv oblak ostataka.
Prvi dokazi
Ovo je prvi put da su ostaci konkretnog raspada svemirske letjelice praćeni i mjereni u području blizu svemira, otprilike 80 do 110 kilometara iznad Zemlje, naveli su autori istraživanja objavljenog u časopisu Nature, ističući osjetljivost tog područja na ljudske aktivnosti. Do nedavnih godina aktivnosti iznad stratosfere imale su zanemariv utjecaj, ali novi nalazi pokazuju da se ta situacija brzo mijenja.
„Bio sam iznenađen koliko je događaj vizuelno bio velik“, rekao je za Inside Climate News putem e-maila Robin Wing s njemačkog Leibniz Institute of Atmospheric Physics i glavni autor navedenog istraživanja.
Naglasio je da su snimci zabilježeni širom sjeverne Evrope omogućili analizu visoke rezolucije, kojom se litij u ostacima mogao pratiti do izvora. „Postoji nada da možemo preduhitriti problem i da ne ulazimo naslijepo u novo doba štetnih emisija iz svemira“, poručio je Wing.
Istraživanje naglašava potrebu praćenja specifičnih elemenata kako bi se pratilo širenje i nakupljanje emisija prilikom ponovnog ulaska svemirskih letjelica u Zemljinu atmosferu, što kreatorima politika daje priliku da aktivno upravljaju rastućim atmosferskim otiskom štetnih emisija uzrokovanih ljudskim djelovanjem.
Spomenuti SpaceX nije odgovorio na upite u vezi s rezultatima studije koje je uputio portal Inside Climate News.
Na kome leži odgovornost?
Izvještaj United Nations iz 2024. godine upozorio je da komercijalne svemirske aktivnosti rastu brže nego što se poštuju dobrovoljne smjernice za zaštitu okoliša. Međunarodni ugovori, uključujući Outer Space Treaty i Convention on International Liability for Damage Caused by Space Objects, zahtijevaju od država da spriječe štetno zagađenje i preuzmu odgovornost za nastalu štetu.
Potencijalne klimatske posljedice su značajne. Naučnici američke National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) predvidjeli su u istraživanju iz 2025. godine da bi do 2040. moglo biti i do 60.000 satelita u orbiti, uz svakodnevne događaje ponovnog ulaska i izgaranja, koji bi godišnje oslobađali 10.000 tona aluminij-oksida. Ti aerosoli mogli bi zagrijati dijelove gornje atmosfere za 1,5 stepeni Celzija, mijenjati vjetrove i narušiti hemiju ozona.
Potreba za hitnim djelovanjem
Laura Revell s britanskog University of Canterbury istaknula je da bi u scenariju visokog rasta lansiranja raketa moglo doći do gubitka oko 3 posto ozona, što je uporedivo s posljedicama velikih požara u Australiji. „To vjerovatno nije vrsta goriva koju želimo početi masovno koristiti u budućnosti“, rekla je Revell tokom predstavljanja svog istraživanja na prošlogodišnjoj konferenciji European Geosciences Union održanoj u Beču.
Stručnjaci za održivi razvoj svemirskih istraživanja naglašavaju da se prostor blizu orbite i dalje smatra dijelom globalnog okoliša. Leonard Schulz s njemačkog Technische Universität Braunschweig upozorio je na potrebu za hitnim djelovanjem. „Za deset godina možda će biti prekasno da bilo šta učinimo“, rekao je Schulz na istoj konferenciji.