Kada je prije 40 godina postao svećenik, otac Mario Carminati znao je da će se morati baviti smrću, ali ne tako strašnih razmjera.
Njegovi župljani ne umiru polako, prirodno i pogrebi se više ne održavaju jednom sedmično. Zbog epidemije koronavirusa, lijesovi stižu svakoga dana i polažu se na hladan mramorni pod crkve Svetog Josipa.
"Vladajući više nisu znali kamo bi s lijesovima", kaže Carminati (64), župnik u Seriateu, mirnom gradiću s 25.000 stanovnika na sjeveru Italije.
Kada ih se skupi dovoljno, zajedno s ostalim svećenicima blagoslovi ih, a vojni kamioni prebace ih do groblja ili krematorija.
Pogrebi su zabranjeni i crkveni se obredi više ne obavljaju.
Seriate se nalazi u okrugu Bergamo, u najpogođenijoj italijanskoj pokrajini Lombardiji, središtu epidemije.
S više od 9.000 umrlih, Italija je pretrpjela gotovo dvostruko veće gubitke od bilo koje druge zemlje.
Svećenik kaže da mu je najviše žao župljana koji su umrli sami, bez najbližih u blizini jer su na snazi ograničenja putovanja.
"Često pričamo o onima koji su najusamljeniji i takvi su danas doista u najvećoj potrebi", rekao je Carminati pred crkvom nakon što je blagoslovio četrdesetak lijesova zajedno s kapelanom Marcellom Crottijem.
"I dalje su najpotrebitiji iako više nisu među živima. Niko nema vremena niti se može pobrinuti za njih, pa sam im odlučio otvoriti kuću Gospodinovu", dodao je.
No, ondje su vrlo kratko. Nakon što su Carminati i Crotti blagoslovili posljednji lijes, vojnici u zaštitnim odijelima utovarili su ih u pet kamiona presvučenih šatorskim krilima.
Kada su krenuli, zazvonila su crkvena zvona, a stanovnici s balkona i iza prozora učinili znak križa.
Dok je povorka prolazila raskrižjem, gradski policajac s zaštitnom maskom i bijelim rukavicama mirno je stajao i salutirao.
