Hrvatski trener Tomislav Ivković danas je napustio FK Željezničar nakon šest mjeseci provedenih na čelu sarajevskog premijerligaša.
Ivković je nakon odlaska u izjavi za medije istakao da nije dobio garancije od kluba da se u ostatku sezone mogu osigurati osnovne stvari za momčad.
“Poštovani, sa današnjim danom sam nažalost prekinuo saradnju sa FK Željezničar. U srijedu kad sam dobio mail od Upravnog odbora u kojem je pisalo da ne mogu garantirati da u sljedećih šest mjeseci mogu osigurati osnovne stvari, znači plate za igrače, zaposlenike klub, omladinske škole i za sve koje su tamo u Želji, dva dana sam razmišljao i danas sam donio odluku koja nije bila jednostavna jer sam se zaista dosta vezao za klub i za igrače, najviše za igrače i nisam mogao dozvoliti da se ta patnja i dalje nastavi.
Zahvaljujem svojim igračima za koje sam govorio da su heroji i oni su se ponašali zaista fantastično. To su karakteri koji se rijetko, rijetko nađu, znači oni su kad je bilo najteže bili najbolji, oni su se smijali umjesto da su plakali i odradili su na najkorektniji i na najbolji mogući način. Dali su svoj maksimum koji je bio 6. mjesto koja smatram zaista vrlo dobrim rezultatom s obzirom na novu ekipu, na nove igrače i sve što smo radili od početka sezone, rađenih priprema tri tjedna samo priprema zakašnjenja sedam dana i tako dalje i tako dalje. Htio bih se zahvaliti mom sada novom prijatelju, tek sam ga tek upoznao za vreme druženja u FK Željezničar i to je čovjek koji me je predložio, a to je moj Dino Handžar. On je predložio upravi kluba i ljudi su prihvatili, dao mi je jedno ogromno zadovoljstvo i čast da budem trener Željezničara, jedne velike institucije”, poručio je Ivković i dodao:
“Klub koji ima nešto što vrlo malo klubova ima u svijetu, a to su navijači koji stoje iza igrača, iza kluba koji su pokazali u ovih šest mjeseci zaista privrženost klubu. Stogodišnjica kluba, njihov vatromet koji nikada u životu neću zaboraviti, znači da sam bio samo dva dana trener i da sam vidio vatromet i otišao kući već bi mi srce bilo puno. Njima se isto tako zahvaljujem na svemu, na podršci, moram reći da ona pjesma koja je trebala da se pjeva negdje drugdje i na nekom drugom mjestu, ali nas je na kraju strahovito motivirala. Dala nam je toliko snage, mojim igračima stručnom stožeru i meni da smo izvukli zaista svoj maksimum i na kraju ta pjesma je postala, igrači su je proglasili himnom polusezone koja se slušala u slobodno vrijeme i u svlačionici ili tamo gdje su igrači bili.
Veliko hvala za posebna dva čovjeka za koje sam se jako vezao, a to su DIno Pekić i Armando Marenzi. Hvala svima, a pogotovo njima. Ovim putem još jednom velika hvala svim novinarima, pisanim i elektronskim medijima i TV kućama s kojima sam imao zaista vrlo dobru saradnju. To je nogomet, treba se istrpiti nekad i loše napisano, ali nisam vidio ništa da bi bilo toliko loše ili zlonamjerno. Zato hvala svima, nadam se da ćemo dalje surađivati, možda kroz neki drugi klub ili kroz neku drugu situaciju. Svima želim ugodnu i sretnu Novu godinu koja će nadam se biti i zbog korone i zbog svega puno bolja nego šta je bila. Klubu Željezničar želim sve ono što sebi želim i sretno.”
