Preživjeli Srebreničani bili su na čelu kolone "Marša mira", koja je jutros krenula iz Nezuka, kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast hiljadama ubijenih u genocidu u Srebrenici u ljeto 1995. godine.
Više od 3.000 ljudi krenulo je iz Nezuka prema Potočarima, a u naredna tri dana kretat će se trasom kojom su Srebreničani u ljeto 1995. godine pokušavali doći do slobodne teritorije - Tuzla ili Kladanj.
U Potočare bi trebali stići 10. jula, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari na kojoj će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još 30 žrtava genocida.
"Marš mira" koji se ove godine organizuje 19. put u okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama.
Mladi na Maršu mira
Među onima koji će narednih dana preći trasu od oko stotinu kilometara je i 17-godišnji Neval Kauković iz Bužima.
"U 'Maršu mira' učestvovao sam i prošle godine, ovo je druga godina. Prošle godine, najemotivnije mi je bilo kada sam ulazio u Potočare, kada sam vidio majke koje plaču za svojom djecom. A fizički mi nije bilo naporno. Učestvujem jer želim da doprinesem tome da se dešavanja iz '95. ne zaborave. Možemo oprostiti, ali zaboraviti nikada nećemo", poručio je Neval.
Smatra da bi više mladih trebalo da učestvuje u "Maršu mira".
"Definitivno bi mladi trebali da učestvuju u ovome jer na njima svijet ostaje. Ne trebaju da zaborave šta se desilo", dodao je Neval.
U "Maršu mira" učestvuje i grupa iz Tešnja. Među njima je i Enes Roša.
"Četvrti put učestvujem u 'Maršu mira'. Teško je odustati kada jednom prođeš tim putem. Vidiš i čuješ priče preživjelih i to te drži cijelu godinu. To je nešto neopisivo. Na putu do Potočara imamo priliku da vidimo i sve grobnice. Meni je generalno najteži taj polazak kada se okupe sve te majke", izjavio je Roša za Anadolu.
"Svi smo plakali"
Enver Migalo učestvuje u "Maršu mira“ već 19 godina.
"Dolazim iz Travnika. Ovo mi je 19. put da učestvujem u 'Maršu mira'. Prvi put sam učestvovao 2005. Na ovaj način dajem podršku ovom narodu. Prvi put smo svi masovno plakali. Svaki put je mnogo emocija, ne mogu se opisati, tu je suosjećanje sa porodicama, sa djecom koja su ostala bez roditelja", poručio je Migalo.
Elvir Duraković će u "Maršu mira" učestvovati sa 12-godišnjom kćerkom Merisom.
"Njoj je drugi put, malo je teško, ali izdržat ćemo. Ja učestvujem godinama. Ja sam iz Srebrenice i sa sedam godina sam 1995. godine prešao sa majkom. Ubijeni su mi otac i amidža", ispričao je Duraković.
Merisa je kazala da je prvi put učestvovala kada je imala sedam godina.
"Idem sa ocem. Nije toliko teško pješačiti. Na ovaj način želim odati počast svim žrtvama genocida u Srebrenici", izjavila je Merisa.
"Marš mira" je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u julu, u povodu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" u Srebrenici iz jula 1995. godine.
"Marš mira" ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida.
Stazom probijanja Bošnjaka
"Marš mira" traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.
Učesnici "Marša mira" dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika.
Kolonu "Marša mira" svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine.
Učesnici "Marša mira" nakon dolaska u Potočare imaju priliku i mogućnost da 11. jula prisustvuju komemoraciji, dženazi i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na lokalitetima kojima su i sami prolazili u toku pješačenja.
Traga se za hiljadu ubijenih
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida počinjenog nad Bošnjacima 1995. godine, dok je na drugim lokacijama ukopano još 237 žrtava, u skladu sa željama njihovih porodica. I dalje se traga za oko hiljadu ubijenih.
Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima.
Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove
(MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH.
Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu.
Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.
