Netflixova serija “Detektiv Hole” vraća jednog od najpoznatijih junaka nordijskog noira, ali ovaj put pod direktnim nadzorom njegovog tvorca Joa Nesbøa.
Nakon neuspjele filmske adaptacije romana “Snjegović” iz 2017., Jo Nesbø odlučio je ovaj put izbjeći raniju veliku grešku i mnogo čvršće držati konce u svojim rukama. Za novu Netflixovu seriju “Detektiv Hole” prilagodio je svih devet epizoda, a prvi put preuzeo je i ulogu showrunnera, nastojeći ekranizaciju što više približiti vlastitoj viziji lika koji ga prati već gotovo tri decenije.
Nesbø je na seriji radio tri godine, a cijeli proces opisao je kao “emocionalni vrtlog”. Istakao je i da u norveškoj televizijskoj produkciji ne postoji snažna tradicija showrunnera, pa je i za njega i za reditelje to bio nov način rada.
Harry Hole kao svjesno pojačan kliše
Iako Harry Hole na prvi pogled djeluje kao poznati tip detektiva iz mračnih krimi priča, Nesbø tvrdi da je lik građen promišljeno. Opisuje ga kao briljantnog istražitelja, romantičnog cinika i čovjeka punog mana, ali pritom ne bježi od žanrovskih stereotipa, nego ih svjesno naglašava.
“Harry je inspirisan ljudima iz mog života koje jako dobro poznajem, a koji nisu klišeji”, rekao je Nesbø za The New York Times. “Također sam svjesno želio koristiti stereotipe hard-boiled detektivskog romana, pomalo kao što je Frank Miller uradio u ‘Sin Cityju’. Umjesto da bježim od klišeja, otišao sam do kraja i učinio ih još izraženijim.”
Sam autor priznaje da ne pokušava do kraja analizirati zašto publika toliko voli Harryja Holea. Po njegovom mišljenju, riječ je o dobro poznatom, ali snažnom arhetipu: policajcu samotnjaku, alkoholičaru, čovjeku loših ljubavnih izbora i izraženog osjećaja za pravdu.
Oslo kao stvarni grad, ali pojačan za 15 posto
Uz sam lik, važan element serije je i njen ambijent. Nesbø je insistirao na tome da se priča vrati u Oslo i da bude snimljena na norveškom jeziku. Tek tada, kako je rekao, projekt mu je postao zaista zanimljiv.
Grad u seriji nije prikazan potpuno realistično. Tobias Santelmann, koji glumi Harryja Holea, opisao ga je kao verziju Osla koja je “veća nego što jeste” i “Oslo plus 15 posto”. Drugim riječima, riječ je o svijetu koji se naslanja na prepoznatljiv skandinavski noir, ali ga pritom i stilizira te čini izraženijim, mračnijim i vizuelno naglašenim.
To se uklapa i u širi Nesbøov pristup. On ne želi doslovno preslikavati vlastite romane, nego zadržati njihov DNK i prenijeti atmosferu, ritam i likove na način koji funkcioniše u televizijskom formatu.
“Nismo osjećali obavezu udovoljavati čitateljima na bilo koji način”, rekao je za Deadline. “Publika će znati da je to isti DNK. Ne rekreiram roman.”
Zašto Tobias Santelmann nije bio prvi izbor
Jedan od najzanimljivijih detalja iz produkcije odnosi se upravo na izbor glavnog glumca. Tobias Santelmann danas nosi seriju kao Harry Hole, ali u početku kreatori nisu bili uvjereni da je pravi za tu ulogu.
“Kada smo napravili probno snimanje s Tobiasom, činilo nam se da je previše drag i previše zgodan”, priznao je Nesbø za Deadline. “Ima tu toplinu, a mi nismo željeli da Harry bude topao. Nakon tog testa mislili smo da nije pravi za ulogu, pa smo nastavili tražiti.”
Ipak, Santelmann im nije izlazio iz glave, pa su ga pozvali na novu audiciju. Tada se, prema Nesbøovim riječima, dogodio preokret.
“Drugi put bio je potpuno drugačiji. Kao da je shvatio ko je Harry i odradio je briljantnu probu”, rekao je autor.
Santelmann je u međuvremenu istakao koliko mu je važno bilo to što je Nesbø bio direktno uključen u proces oblikovanja lika. “Niko ne poznaje Harryja kao on, on s tim likom živi 30 godina”, rekao je glumac za The New York Times. “Imao je jasnu ideju o tome kako Harry sjedi na stolici, kako gleda ljude i, ako se nasmije, kako se nasmije.”
Lik je na setu počeo živjeti vlastitim životom
Zanimljivo je da je Nesbø, uprkos snažnoj autorskoj kontroli, na setu morao prihvatiti da književni Harry i televizijski Harry nisu potpuno isti. I sam je priznao da mu je bilo uzbudljivo gledati kako glumac unosi vlastitu energiju u lik koji je godinama postojao samo u njegovoj glavi.
“Kada dođem na set, svog sam lika ostavio kod kuće”, rekao je za The New York Times. “Predivno je gledati velike glumce kako rade svoj posao. To je čarolija – vidjeti da to možda nije bio tip kojeg sam tražio, ali sada upoznajem njega.”
Dodao je i da će morati paziti da pri pisanju sljedećeg romana u Harryja ne počne nesvjesno unositi Santelmanna.
Joel Kinnaman kao važan kontrapunkt
Dok je potraga za Harryjem bila složenija, kod uloge Toma Waalera produkcija je, čini se, imala jasniju sliku. Joel Kinnaman, koji glumi Harryjevog suparnika, bio je jedno od imena koje su kreatori priželjkivali od početka, a Nesbø je i sam istakao da je njegov veliki obožavalac još od “Easy Moneya” i “Kuće od karata”.
Kinnamanov Waaler u seriji je više od klasičnog negativca. On je iskušenje, tamni odraz Harryja Holea i lik koji stalno testira granice njegovog morala. Glumac ga opisuje kao čovjeka koji nije posebno suptilan, ali je snažna i opasna prisutnost, što dodatno naglašava odnos dvojice protagonista.
Nesbø nije htio biti vjeran knjizi, nego sebi
Za razliku od ranijih ekranizacija, autor ovaj put nije prepustio stvari drugima. Nakon iskustva s filmom “Snjegović”, koji je dočekan vrlo loše, za seriju je odlučio biti prisutan u svakom ključnom kreativnom koraku. To ne znači da je želio doslovno preslikati roman “Đavolja zvijezda”, na kojem se serija uglavnom temelji, nego da je htio zadržati ton, svijet i unutrašnju logiku koju čitatelji prepoznaju.
“U adaptaciji vlastitog djela jedina je prednost to što nemam poštovanja prema autorovom materijalu pa imam osjećaj da mogu raditi šta god želim”, našalio se Nesbø.