Pjesma "Kuda idu izgubljene djevojke (Tamara)" Borisa Novkovića, snimljena davne 1986. godine, jedan je od njegovih najvećih hitova i slovi za jednu od najljepših balada s ovih prostora. Iako je postala svojevrsna himna generacijama, malo ljudi zna da se iza ove ljubavne pjesme, nastale kada je Boris Novković imao svega 17 godina, zapravo krije tužna istinita priča.
Mnogi su mislili da se ime Tamara u pjesmi pojavilo slučajno, no istina je drugačija: Tamara je zaista postojala.
Na početku svoje karijere, Boris Novković se suočavao s problemima u pisanju tekstova za svoje kompozicije, budući da je tada uglavnom pisao na engleskom jeziku. Zbog toga je pozvao prijatelja da mu pomogne u prevođenju stihova i adaptaciji na hrvatski.
Upravo taj prijatelj je u to vrijeme bio ludo zaljubljen u jednu djevojku po imenu Tamara, ali ta ljubav nikada nije bila uzvraćena. Boris Novković je jednom prilikom otkrio:
"Drug je bio baš lud za jednom Tamarom. Sve je uradio za nju, ali mu na kraju ništa nije pomoglo. Svašta je izvodio zbog nje. Pao je s motora zbog nje, pao je u školi i na kraju mu ništa nije pomoglo".
Iz suosjećanja prema prijatelju koji je neizmjerno patio zbog neuzvraćene ljubavi, Boris Novković je napisao stihove koji su postali legendarni. Pjesma "Kuda idu izgubljene djevojke (Tamara)" tako je nastala kao posveta toj tragičnoj, neostvarenoj ljubavi njegovog prijatelja.
Prema riječima Borisa Novkovića, prava Tamara se prepoznala u pjesmi. Nedugo nakon njenog izlaska, na sekretarici je čuo njenu poruku u kojoj mu je zahvalila što joj je posvetio pjesmu. Pjevač je dodao da su i danas u kontaktu, te da zna gdje je Tamara i da ima troje djece.
Boris Novković je mnogo puta izjavio da se nikada nije umorio od izvođenja pjesme "Kuda idu izgubljene djevojke (Tamara)", jer smatra da je magična i da je postala njegova prepoznatljiva karta.
I danas, decenijama nakon nastanka, mladi je pjevaju, iako neki od njih nisu ni rođeni kada je pjesma ugledala svjetlo dana, što svjedoči o njenoj trajnoj popularnosti i univerzalnoj poruci.