Javnost je jutros imala priliku uživo posmatrati još jednu u beskonačnom nizu izdaja Srebrenice i to od strana 'najvećih zaštitnika' - predstavnika bošnjačke politike.
Iako je bilo dogovoreno da bošnjački odbornici napuste sjednicu ukoliko se na njoj nađe smjena predsjednika Skupštine Opštine Ćamila Durakovića, jedan je izdao - Salko Tursunović, trenutno SBiH-ovac, ranije SDA-ovac.
Tursunović je skontao da ne treba da prati dogovor i da je pametnije ostati na sjednici i dobiti funkciju predsjednika Skupštine Opštine iz reda Bošnjaka i to glasovima srpskih odbornika.
Zloupotrebljena argumentacija za pravdanje izdaje
Naravno, Tursunović je imao svoje opravdanje za takav čin. I ono što je napisao u svom otvorenom pismu javnosti u kojem se prao od toga da je izdajnik, njegova argumentacija nije pogrešna, u suštini je tačna samo povodom i cilj s kojim ih nabraja nisu opravdani. Čak šta više - zloupotrebljena je argumentacija kako bi se opravdao klasični čin izdaje.
No, kako smo rekli, Tursunovićev potez samo je posljednji u nizu izdaja Srebrenice i još jedan korak u smijeru da se grad u kojem je počinjen genocid od srpskih agresosa preda strankama koje negiraju genocid i veličaju ratne zločince.
Sve je krenulo od promašenog bojkota izbora u Srebrenici.
Naime, tada su političke stranke predovđena sa SDA pristale na to da kandidati ispred koalicije Moja adresa: Srebrenica bojkotuju izbore i pozvali sve Bošnjake da ne glasaju na ponovljenim izborima.
Rezultat toga bio taj da su Bošnjaci ostali na svega šest odbornika, umjesto osam ili 10. Time je u startu oslabljena ili faktički uništena politička moć bošnjačkog korupusa u Srebrenici, posebno kada je u pitanju moć odlučivanja.
To se pravdalo time da bošnjački odbornici svakako neće učestvovati u radu općinskih organa.
Politički salto mortale tek je uslijedio. Nekoliko sedmica nakon toga, odlučili su ipak učestvovati u radi i prihvatiti dramatično umanjeni broj mandata i tako bošnjački korpus, u političkom smislu, svesti na statističku grešku i faktor bez ikakvog značajnog utjecaja.
Vrlo brzo nakog ovog političkog promašaja koji se odvijao direktno pod pokroviteljstvo SDA, otkriven je drugi skandal.
Odsustvo bošnjačke politike s dalekosežnom vizijom
SDP-ov Bego Bektić zajedno sa nekoliko svojih pomoćnika tokom izbora radio na tome da kandidat stranaka iz RS Mladen Grujičić dobije što više glasova i to bošnjačkih.
On je, što su utvrdili istražitelji SIPA-e, krao identitete Bošnjaka, prijavljivao ih za izbore i njihovi glasovi upisivani su Grujičiću.
Bektića je uhapila SIPA i tužilaštva rade svoj posao, ali šteta je načinjena.
Sve ovo utabalo je put Tursunoviću da danas izda i ono malo odbornika i bošnjačke politike koja egzistira u Srebrenici, kako bi dobio poziciju na čelu Skupštine Opštine i tako se, kako on to vidi, donkihotski borio za 'interes Bošnjaka, ali i Srba' u Srebrenici.
Upravo su ova tri primjera pokazatelj potpunog odsustva bilo kakve bošnjačke politike s dalekosežnijom vizijom o tome kako da Bošnjaci budu politički ravnopravni i nezaobilazan faktor u ovom gradu kojeg bošnjačke glavešine iz udobnog Sarajeva pohoduju samo 11. jula i kunu se u svete bijele nišane.
