Izraelska odluka o proširenju vojnih operacija unutar Gaze značajan je događaj s mogućim trajnim posljedicama za budućnost Pojasa i dva miliona Palestinaca koji tamo žive.
Prvo, to ilustrira neuspjeh Izraela u postizanju svojih ciljeva do sada. Obnovljene borbe nisu prisilile palestinski Hamas na predaju, niti su rezultirale oslobađanjem još talaca.
Izraleski kabinet je odlučio da je najvjerovatniji način za uspjeh povećanje vojnog pritiska.
Vojna taktika
Jedan izraelski zvaničnik objasnio je promjenu strategije kao od "očisti i otiđi" do "očisti i drži", mnavbodi se u analizi Sky Newsa.
To je vojna taktika koju su zapadne snage koristile u prošlosti, na primjer Sjedinjene Američke Države i Britanci u dijelovima Iraka i Afganistana.
Mnogo se može reći u kritiku tih ratova, ali saveznička namjera nikada nije bila trajno okupirati nijednu od tih zemalja. Ne možemo s pouzdanjem reći isto u vezi s Gazom.
Izraelski komentatori danas su podijeljeni u mišljenju o tome je li plan osvojiti i držati cijelu Gazu ili samo velike dijelove.
Također nije jasno koliko će dugo trajati element "zadržavanja": dok se taoci ne puste? Dok se Hamas više ne bude mogao boriti? Ili trajno.
Izvori su rekli da to tek treba definirati, ali ovo drugo - trajna izraelska okupacija Gaze - više nije nerealna ili nezamisliva perspektiva.
Najava predsjednika SAD Donalda Trumpa u februaru da bi Amerika trebala "posjedovati" i preurediti Gazu, a svi Palestinci biti prisiljeni otići, bila je nevjerovatna, ali bi se donekle mogla odbaciti zbog predsjednika koji nema strpljenja ni vremena da postigne nešto tako složeno i kontroverzno.
Razgovori s nizom zemalja
Međutim, ono što je učinila bilo je legitimiziranje sna koji neki u izraelskoj vladi imaju. Navodno se vode razgovori s nizom zemalja o preseljenju stanovnika Gaze.
Izraelska vlada kaže da namjerava potisnuti stanovnike Gaze na jug pojasa kako bi im "dali slobodu da djeluje negdje drugo".
Nije previše pretjerano zamisliti situaciju u kojoj se stanovništvo premješta u područje Rafaha na granici s Egiptom.
Rafah bi tada efektivno postao enklava unutar Gaze, a odgovornost za distribuciju pomoći postaje problem Kaira.
Objava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua prošle sedmice da je cilj "vrhovne pobjede" sada poraz Hamasa, a ne povratak talaca, efektivno okončava svaku nadu u trajno primirje u kratkom roku.
Implikacija je da čak i ako Hamas sutra oslobodi svih preostalih 59 talaca, izraelski rat u Gazi ne bi bio završen.
Nadalje, ako je Izrael posvećen potpunom porazu Hamasa, za razliku od političkog rješenja koje, na primjer, predviđa napuštanje Gaze čelnika Hamasa i razoružanje grupe, onda je to ambicija za čije ostvarenje bi mogle biti potrebne još mnogo godina borbe, ako ikada - zamislite samo koliko je mladih stanovnika Gaze radikalizirano kao rezultat posljednjih 18 mjeseci rata.
Gdje će sve ovo odvesti?
Ostaje mala nada da će posjeta Donalda Trumpa Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenih Arapskim Emiratima i Kataru kasnije ovog mjeseca gurnuti strane prema novom sporazumu.
Međutim, čini se da su sada jedino sigurne pojačane borbe u mnogim mjesecima koji dolaze.