Izricanje presude Zoranu i Radenku Iliću za zločin u rogatičkom naselju Rudo zakazano je za 3. juni, nakon završnih riječi odbrana koje su zatražile oslobađajuću presudu.
Odbrana Radenka Ilića fokusirala se na iskaze svjedoka Slavka Lubarde i Milovana Sredojevića, te ocijenila da im se ne može pokloniti vjera zbog dugogodišnjih zdravstvenih problema izazvanih alkoholizmom, javlja Detektor.
"Iskazi koje je svjedok Lubarda Slavko dao ne ispunjavaju kriterijum pouzdanosti i takvi ne mogu poslužiti kao dokaz u sudskom postupku", kazao je branilac Veljko Ćivša.
On je napomenuo da je vještak zbog zdravstvenog stanja isključio mogućnost svjedočenja Lubarde, te ga odbrana nije unakrsno ispitala pošto je u međuvremenu preminuo.
Ćivša je citirao iskaz svjedoka koji je izjavio da je Lubarda 19. juna 1992. izveo grupu muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz podruma kuće u naselju Rudo.
Prema ocjeni branioca, svjedok Sredojević fizički nije mogao vidjeti sve što je naveo gledajući kroz rupu iz jedne kuće, kao ni čuti razgovore s 50 metara udaljenosti.
"Razlike u iskazima ovog svjedoka pokazuju naknadne konstrukcije… Te razlike su toliko velike da svaki novi iskaz demantuje prethodni", kazao je Ćivša.
Dodao je da je jedan od svjedoka izjavio da je vidio Sredojevića – glavnog svjedoka Tužilaštva – na mjestu gdje su pobijeni Bošnjaci.
Branilac je naveo da niko od svjedoka bošnjačke nacionalnosti nije kazao da je tog dana vidio Radenka Ilića. Podsjetio je da su svjedoci Odbrane ispričali gdje se tada nalazio optuženi.
Ćivša je naveo da u optužnici nije opisano je li je i kakav oružani sukob bio. On smatra da nije dokazano ni da je postojao širok i sistematičan napad.
"Ispada da nije postojao nikakav sukob već da su srpske snage izvršile napad iz čista mira", rekao je branilac, dodajući da su srpski vojnici ginuli na tom području.
U naselju Rudo, kako je rekao, 19. juna nije izvršen napad, već pretres u kojem optuženi nije učestvovao.
Radenko i Zoran Ilić optuženi su za odvođenje grupe civila bošnjačke nacionalnosti iz Rudog 19. juna 1992., kojima se od tada gubi svaki trag. Oni su u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) optuženi za zločin protiv čovječnosti.
Odbrana Zorana Ilića je okončala ranije započeto iznošenje završne riječi, podsjećajući na izjave svjedoka da je optuženi 19. juna radio u pekari.
Braniteljica Nada Mandić je kazala da je pekara bila mobilisana od strane VRS-a i radne kolege i komšije su potvrdile da je optuženi tu radio kada je bila akcija u Rudom.
Prema njenim riječima, izjave svjedoka Tužilaštva su nepotkrijepljene i netačne.
"Nijedan dokaz u ovom predmetu ne dokazuje da je moj branjenik izveo ijednu inkriminisanu radnju", kazala je Mandić.
Ona je ukazala na iskaze svjedoka da Zoran Ilić nikada nije ispoljavao mržnju i ekstremizam.
