Međunarodno istraživanje u kojem su učestvovali naučnici s Instituta Ruđer Bošković (IRB) pokazalo je da se najdublji dio Jadrana zagrijava višestruko brže nego što se očekivalo te da se promjene predviđene tek za kraj stoljeća događaju već danas.
Naučnici s IRB-a analizirali su podatke prikupljene u Južnojadranskoj kotlini, najdubljem dijelu Jadrana, i došli do rezultata koji pokazuju ubrzano zagrijavanje i zaslanjivanje dubokih voda, višestruko brže od klimatskih projekcija.
“To znači da se promjene koje su se očekivale tek krajem stoljeća događaju već sada, s ozbiljnim posljedicama za ekosisteme, klimu i obalne zajednice”, naveli su s IRB-a.
Temperatura mora na dubini od 1000 metara u protekloj deceniji porasla je za 0,8 stepeni Celzijusa, dok se salinitet povećao za 0,2 jedinice (PSU). Ovi trendovi predstavljaju najbrže zabilježene promjene u dubokim mediteranskim vodama i mogu signalizirati trajnu promjenu klimatskog režima u regiji, stoji u saopštenju.
Rad dr. sc. Elene Terzić i dr. sc. Ivice Vilibića objavljen je u časopisu “Limnology and Oceanography Letters” i rezultat je međunarodne saradnje hrvatskih, italijanskih i slovenskih naučnika, koji su kombinovali podatke s različitih okeanografskih platformi, prenosi Hina.
“Posebno nas brine činjenica da se promjene ubrzavaju. To nije postepena prilagodba, već brza tranzicija prema novom stanju koje još ne razumijemo u potpunosti”, istakao je Vilibić.
Ubrzano zagrijavanje i zaslanjivanje dubokih voda ima značajne implikacije za biodiverzitet, klimu i obalne zajednice te ukazuje na potrebu preciznijeg modeliranja promjena u zatvorenim morskim bazenima poput Mediterana.
Jadransko more se može zamisliti kao prirodni “termostat” Mediterana, jer izmjenom topline utječe na temperaturne obrasce cijelog bazena, objašnjavaju s IRB-a. Kada se tokom zime u plitkom sjevernom Jadranu formira hladna i gusta voda, ona tone prema dnu i kroz Otrantska vrata ulazi u duboki Mediteran. Tako Jadran stoljećima pokreće sistem struja koji osigurava stabilnost i dotok kisika u dubine Mediterana.
Međutim, taj prirodni sistem sada se mijenja. Tradicionalno hladna voda koja se formira kod hrvatskih obala postaje sve toplija i slanija i umjesto da rashlađuje duboke mediteranske vode, Jadran sada šalje toplije vode koje dodatno zagrijavaju cijeli sistem.
Glavni uzrok tih promjena leži u kombinaciji globalnog zagrijavanja i promjena u obrascima padavina i riječnih dotoka. Povećane temperature zraka znače da se na površini mora formira manje hladne vode, dok promjene u količini padavina i riječnih pritoka dovode do slanije vode u sjevernom Jadranu.
S IRB-a ističu da se taj trend ubrzava, te je stopa zagrijavanja dubokih voda u periodu od 2012. do 2024. porasla na 0,8 stepeni Celzijusa po deceniji, dok je ranije bila oko 0,2 stepena po stoljeću.
Promjene u dubokim vodama već sada utječu na morski svijet. Vrste prilagođene hladnijim uslovima, koje su se tradicionalno skrivale u dubokim i hladnim vodama, sada se suočavaju s ubrzanim promjenama svog staništa.
“Vrste koje su prilagođene na hladne duboke vode nemaju gdje otići”, objašnjava Vilibić, dodajući da toplije vode istovremeno podstiču dolazak tropskih vrsta iz istočnog Mediterana, što mijenja čitav ekosistem.
Promjene u dubokom Jadranu mogu utjecati na cijeli evropski klimatski sistem. Promjene gustine dubokih voda utječu na porast nivoa mora duž evropske obale Mediterana, a naučnici procjenjuju da bi trenutni trendovi mogli dovesti do dodatnih 3,3 milimetra godišnjeg rasta nivoa mora.
Također, promjene u morskim strujama mogu uticati na vremenske obrasce, mediteranski klimatski sistem i obalne zajednice širom Evrope.
“Interdisciplinarnost međunarodnog tima omogućila je sveobuhvatan pogled na problem koji nadilazi nacionalne granice. Istraživanje jasno pokazuje da promjene u Jadranu nisu samo regionalni fenomen, već evropski izazov koji zahtijeva koordinirani odgovor”, navodi se u saopštenju.
Naučnici IRB-a nastavljaju pratiti stanje dubokih jadranskih voda kroz sistem stalnih mjernih stanica i međunarodnu saradnju s partnerima iz Italije, Slovenije i drugih mediteranskih zemalja. Mjerenja i istraživanja omogućena su putem međunarodnih i nacionalnih projekata, kao što su konzorciji evropskih istraživačkih infrastruktura Euro-ARGO ERIC i EMSO ERIC, projekti regionalne saradnje u okviru programa Interreg Italija-Hrvatska (AdriaClimPlus), te nacionalni istraživački projekti (GLOMETS, C3PO) i programi mobilnosti Hrvatske zaklade za nauku i istraživačkih agencija Slovenije i Italije.
Sljedeći korak bit će razvoj poboljšanih klimatskih modela koji mogu preciznije predvidjeti brzinu promjena u zatvorenim morskim sistemima, ističu s IRB-a.