Svemirski teleskop James Webb ponovo je pomjerio granice onoga što smatramo vidljivim svemirom. Astronomi su potvrdili postojanje izuzetno sjajne galaksije MoM-z14, koja je postojala svega 280 miliona godina nakon Velikog praska, što je čini jednom od najstarijih ikada potvrđenih.
Otkriće dodatno potvrđuje da je rani svemir bio mnogo drugačiji i aktivniji nego što su teorijski modeli predviđali prije lansiranja Webba.
„Sa Webbom vidimo dalje nego ikada ranije i ono što vidimo uopšte ne liči na naša očekivanja. To je istovremeno izazovno i uzbudljivo“, izjavio je Rohan Naidu sa MIT-ovog Kavli Institute, glavni autor rada o galaksiji MoM-z14, koji je objavljen u časopisu The Open Journal of Astrophysics.
Zbog širenja svemira, određivanje udaljenosti ovako drevnih objekata zahtijeva precizna mjerenja. Webbov instrument NIRSpec potvrdio je da galaksija MoM-z14 ima crveni pomak z = 14,44, što znači da svjetlost koju danas posmatramo putuje ka nama oko 13,5 milijardi godina.
„Procjene udaljenosti sa slika nisu dovoljne, spektroskopska potvrda je ključna da bismo tačno znali šta posmatramo i iz kojeg perioda“, objašnjava Pascal Oesch sa University of Geneva.
Više galaksija nego što teorija dozvoljavaMoM-z14 pripada sve većoj grupi neočekivano sjajnih galaksija iz ranog svemira. Prema procjenama istraživača, Webb otkriva i do 100 puta više ovakvih objekata nego što su teorijski modeli predviđali.
„Između teorije i posmatranja nastaje sve veći jaz kada je u pitanju rani svemir“, kaže Xuejian Shen, postdoktorand sa MIT-a. „To otvara niz fundamentalnih pitanja o tome kako su prve galaksije nastajale.
Jedna od najzanimljivijih osobina galaksije MoM-z14 je neobično visok sadržaj azota. Sličan hemijski potpis primijećen je i kod malog broja veoma starih zvijezda u Mliječnom putu. Problem je u tome što, prema dosadašnjim teorijama, 280 miliona godina nije dovoljno da više generacija zvijezda proizvede toliku količinu azota.
Jedna od hipoteza sugeriše da su u ranom svemiru postojale izuzetno masivne zvijezde, kakve danas više ne viđamo, sposobne da proizvode velike količine teških elemenata u veoma kratkom vremenu.
Tragovi epohe rejonizacijeGalaksija MoM-z14 pokazuje i znake da je počela da „čisti“ gustu vodoničnu maglu koja je ispunjavala rani svemir. Taj period svemirske historije poznat je kao rejonizacija, vrijeme kada su prve zvijezde i galaksije omogućile svjetlosti da slobodno putuje kroz svemir.
Jedan od glavnih ciljeva James Webb teleskopa upravo je mapiranje vremenske linije rejonizacije, a MoM-z14 predstavlja važnu tačku u tom mozaiku.