U novoj studiji naučnici su otkrili da osim što znaju vlastita imena, mačke također prepoznaju imena drugih mačaka koje su im poznate, a možda znaju i imena ljudi koji žive u istom kućanstvu.
Mogu se ponašati povučeno i općenito se ponašati kao da žive na višoj razini postojanja od nas običnih ljudi, ali mačke zapravo obraćaju pažnju puno više nego što ponekad mislimo.
Posljednjih godina naučnici su pokazali da se mačke zapravo duboko povezuju s ljudima. Ta složena stvorenja mogu i žele komunicirati s nama, pa čak i prate naše pokrete kada nismo u blizini. Što je još više nevjerovatno, mačke mogu prepoznati vlastita imena (sposobnost koju uglavnom povezujemo s psima), a nova istraživanja sad pokazuju da to ide i puno dalje nego što smo mislili.
U novoj studiji objavljenoj u naučnom magazinu Scientific Reports, naučnici su otkrili da osim što znaju vlastita imena, mačke također prepoznaju imena drugih mačaka koje su im poznate, a možda znaju i imena ljudi koji žive u istom domaćinstvu.
Zapanjujuće otkriće
Misao da bi vaša mačka mogla znati vaše ime može zvučati čudno, ali pse je moguće istrenirati da pamte imena stotina različitih stvari, pa to možda i ne bi trebalo biti toliko iznenađujuće.
Možda je najčudnije shvatiti da ta povučena, naizgled odsutna stvorenja sve vrijeme krišom slušaju kako razgovaramo.
Ono što smo otkrili je zapanjujuće. Želim da ljudi znaju istinu. Čini se da mačke ne slušaju razgovore ljudi, ali zapravo slušaju, objasnio je za list The Asahi Shimbun Saho Takagi sa Univerziteta Azabu u Japanu.
Eksperimenti s mačkama iz domaćinstva i mačjih kafića
U eksperimentima, Takagi i kolege istraživači proučavali su mačke koje su živjele u nastambama za više mačaka, bilo da su bile domaće mačke koje su živjele s drugim mačkama u domaćinstvu, ili mačke koje su živjele u ‘mačjim kafićima’ u Japanu, gdje posjetitelji mogu komunicirati s brojnim mačkama koje žive u tom objektu.
U testovima, istraživači bi predstavili mački sliku poznate mačke iz istog kućanstva/kafea (nazvanog ‘model mačka’) na zaslonu računara. Dok je slika bila prikazana, snimka glasa vlasnika bi naglas izgovorila ime modela mačke (nazvano ‘kongruentno stanje’) ili bi izgovorilo drugo ime (‘nekongruentno stanje’).
Tim je otkrio da su mačke iz domaćinstava duže gledale u ekran računara tokom nekongruentnog stanja, možda zato što su bile zbunjene ili zaintrigirane neusklađenošću slike i imena modela mačke.
Različita razina društvenog učenja
Međutim, mačke iz cat caffea nisu pokazale isto kašnjenje za računarom tokom eksperimenta, možda zato što su živjele u nastambama s brojnim drugim mačkama (a ne samo nekoliko), ili su možda bile manje upoznate s odabranim modelom (i imenom) mačke.
Samo su kućne mačke očekivale specifično mačje lice nakon što su čule ime mačke, što sugerira da poistovjećuju ime s određenom pojedinom mačkom. Kada su čule ime mačke, te mačke su očekivale odgovarajuće lice, pišu naučnici u studiji.
Tim smatra da mačke vjerovatno nauče ove vrste odnosa između imena i lica promatrajući interakcije trećih strana kod kuće, a moguće je da mačke koje žive u mačjim kafićima i koje su okružene potencijalno desecima mačaka i nizom ljudi koji ulaze u kafić, nemaju iste prilike za društveno učenje imena drugih mačaka.
U drugom eksperimentu, istraživači su proveli sličan test, ali su koristili ljude kao poticaj umjesto modela mačke. Mačkama je prikazana slika osobe s kojom su živjele (u višečlanom domaćinstvu), a istovremeno se izgovorilo ime te osobe ili pak neko drugo ime.
Činilo se da su i ovoga puta mačke malo duže gledale na ekran računara kada je došlo do neusklađenosti između slike i imena, ali taj je učinak bio veći u kućanstvima u kojima je živjelo više ljudi i u domaćinstvima u kojima je mačka živjela duže s porodicom.
Naše tumačenje je da mačke koje žive s više ljudi imaju više mogućnosti čuti kako se koriste imena od mačaka koje žive s manje ljudi, a da život s porodicom duže vrijeme povećava to iskustvo. Drugim riječima, učestalost i broj izloženosti podražajima mogu učiniti vjerovatnijim povezanost imena i lica, objašnjavaju istraživači.
Na kraju ipak ostaje – ali…
Vrijedi napomenuti da je, iako istraživači tvrde da njihova studija predstavlja prve dokaze da domaće mačke povezuju ljudski govor i svoje društvene reference kroz svakodnevna iskustva, ipak riječ o još uvijek prilično maloj studiji (koja uključuje samo desetke mačaka), tako da njeni rezultati ne garantuju njihovo ponavljanje u budućim istraživanjima.
U tu svrhu, tim japanskih naučnika priznaje da još uvijek ne znamo puno o specifičnim mehanizmima iza socijalnog učenja kod mačaka. Dok se činilo da životinje u studiji povezuju imena i lica (kako za poznate ljude tako i za druge mačke), još uvijek ne razumijemo u nekom konačnom smislu kako one razvijaju tu povezanost u svom životnom okruženju.
Dio se toga jednostavno svodi na poteškoće proučavanja mačaka, što su autori studije uredno zabilježili.
Jedna mačka je uspjela proći tek samo prvo proučavanje, prije bijega iz sobe i penjanja izvan dosega, napomenuli su.
