Trenutno sam u Berlinu u lockdownu. Stanje lockdown-a je na početku bio okidač za neke ratne traume ali sad sve dobro podnosim. Slušala sam kancelarku Merkel koja na mene djeluje smirujuće. Vjerujem da ova žena, naučnica, zna kako da zaštiti svoje građane i društvo.
Prije nekoliko godina kancelarka Merkel, kako su mediji izvještavali, "osobno se angažirala i sazvala sastanak balkanskih lidera" da bi nakon toga Berlin zajedno sa vladom u Londonu, pokrenuo njemačko-britansku inicijativu za BiH. Nas nekoliko umjetnika i aktivista (Zoran Ivančić, Aleksandar Hemon, Saša Stanišić, Brano Jakubović, Vedran Mujagić, Jasmila Žbanić) napisali smo pismo da je dobro što je Njemačka pokazala inicijativu za Bosnu ali da smo ubijeđeni da će inicijativa propasti jer nije bazirana na realnosti BIH i jer je birokratska i isprazna. Uglavnom, jednog februarskog dana 2015 pozvani smo na sastanak u sjedište njemačke vlade - Bundeskanzleramt.
Dočekala su nas dva gospodina, saradnika kancelarke. Ona nije mogla da nas primi. Ukrajina je gorila.
Jedan od njih je imao ispred sebe tanku, polu-praznu fasciklu. Na njoj je pisalo BIH. "To je sve o nama?", pitala sam ga. "Da", rekao je.
Jedan nikada nije bio u Bosni, drugi je bio, ako se dobro sjećam, u kratkoj posjeti. Producent Zoran Ivančić i ja smo obrazložili tačku po tačku zašto će i kako njemačko-britanska (kasnije nazvana EU-inicijativa) za BIH propasti. Ali nismo ostali samo na kritici: predložili smo korake, iznijeli argumente, napisali objašnjenje za prijedloge koji mogu donijeti stvarnu promjenu.
Jedna od stvari koju smo u tom pismu i na sastanku tražili je promjena Dejtonskog sporazuma i neefikasnog načina organizovanja i upravljanja zemljom. "Dejton" je mirovni sporazum koji je uspješno zaustavio rat prije 25 godina. Na osnovu tog sporazuma kreirana je glomazna i neefikasna administrativna struktura koja danas blokira svaki napredak Bosne i Hercegovine.
Evo primjera iz oblasti kulture :
Na državnom nivou ne postoji ministarstvo kulture. BiH je podijeljena na dva dijela– Republiku Srpsku (RS) i Federaciju. I RS i Federacija imaju po ministra kulture, koji ne sarađuju. Zatim, RS je iz nekih razloga Dejtonskim sporazumom cjelovita administrativna jedinica, a federacija je podijeljena na 10 kantona. Svaki kanton ima svoje ministarstvo. Znači, BIH ima ukupno 12 ministarstava za kulturu.
Što je najgore, osim Sarajevskog kantona ostali uglavnom nemaju budžet za kulturu izuzev za troškove samog ministarstva, pa je svrha postojanja tih ministarstva u tome da se uhljebi ministar, sekretarica, vozač, savjetnik, pokriju troškovi njihovih telefona i troškova koje prave. Posljedica je: Kultura, uz par svijetlih izuzetaka, tavori gušena provincijalizmom, a građani postaju sve udaljeniji od svakog dodira sa njom.
Da podsjetim, cijela BIH ima stanovnika koliko grad Berlin ( BIH 3.531.159. Dok Berlin ima 3.520.031.)
Zamislite Berlin podijeljen na 143 opštine koje imaju svoje načelnike i sve silne službenike, a zatim još da je pola Berlina podjeljeno na 10 kantona sa kompletnim birokratskim aparatom, desetinama ministarstava, a onda da iznad toga ima Federalnu vladu, pa državnu. Zamislite i to da je građanima Berlina zabranjeno glasati za Jevreje, Rome i Ostale, te da je ustavom ozakonjeno da nikada Jevrej, Rom i Ostali ne mogu biti ravnopravini učesnici u političkom životu. To je ukratko ilustracija kako funcioniše "Dejton” , kojeg Bosanci zovu i luđačkom košuljom.
Bosancima je ove zakone nametnula međunarodna zajednica. Njemačka je potpisnica «Dejtona» - čiji principi su u Njemačkoj nezamislivi, nehumani i nelegalni! Zašto je u BIH drugačije?
Upoznali smo Bundeskanzleramt sa prijedlogom uređenja BIH pod nazivom K143. To je prijedlog, koji je kreirao veliki broj nevladinih organizacija (iz cijele BIH) i koji ukazuje na način promjene Dejtona tako da ni građani, ni nacije ne budu obespravljeni, nego – upravo suprotno – da ojačaju. Projekat se zove K143 jer u BIH postoji 143 opštine. Svaki komadić BIH bi imao svog predstavnika u državnoj vlasti što danas nije slučaj i zastupljeni su samo jači centri po izboru političkih partija. Gomila nepotrebnih birokrata koji služe kao glasačka mašinerija pojedinih stranaka bi na taj način bila otklonjena, a milijarde ušteđene. Odlična a jednostavna stvar ! Evo link koga zanima :
https://www.academia.edu/7526276/Model_municipalizacije_K_143_Uvodna_pitanje_i_odgovori
i na engleskom jeziku :
https://docs.house.gov/meetings/FA/FA14/20180418/108176/HHRG-115-FA14-20180418-SD006.pdf
Dejtonska BIH, kakva je sada, odgovara samo "vlasnicima nacija" koji vode zemlju kao svoju izrabljivačku privatnu firmu. Privatizirali su društvenu imovinu, enormno se obogatili i drže nas u nacionalističkom strahu i konstantnom sukobu i diskriminaciji. I tako je od rata do danas.
Moj film «Grbavica» (op.red.:osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinalu 2006.) bio je, zbog teme ratnog silovanja, zabranjen u Republici Srpskoj. Danas, 14 godina kasnije, novi film "Quo vadis, Aida?", premijerno izveden na Venecijanskom filmskom festivalu, ne može biti prikazan u Republici Srpskoj jer govori o genocidu u Srebrenici koji je međunarodno priznat, ali ga vlast u RS-u negira. Zabrana nije oficijelna, ali vlasnici kina se plaše pustiti film. Molili smo ih da napravimo zatvorenu projekciju, čak su i to iz straha odbili. Političari-nacionalisti kontrolišu kina, pozorišta, medije, škole, udruge, sve državne institucije, održavajući nacionalističko jednoumlje.
Kada je pokrenuta britansko-njemačka inicijativa, diskriminatorne odredbe nisu dotaknute, Zakon o zabrani negiranja genocida nije usvojen, stvarne promjene nisu predložene. I sve je propalo. Milioni evropskog novca otišli su – ne znamo tačno gdje …a Bosna je još uvijek u administrativnom lockdown-u.
Evropa je skoro 4 godine gledala ubistva u BIH, opsade gradova, uništavanje vrijednosti i institucija koje Bosna dijeli sa ostalim evropskim zemljama i nije uradila (uz par časnih izuzetaka) ništa. Mir je uspostavljen na američku inicijativu.
Nedavno je u SAD pobijedio Joseph Robinette „Joe” Biden. Dijelu građana BIH ova vijest dala je veliku nadu. Od Evrope odavno ne očekuju ništa.
Da li je vakcina za postdejtonsku BIH blizu?
(Rediteljica Jasmila Žbanić za Deutsche Welle)
