Tuzla je trenutno pod udarom sa više strana. Na jednoj su migranti koji pristižu svaki dan, na drugoj strah od širenja zaraze koronavirusom. Pored Bihaća, Tuzla je grad s najviše migranata koji hodaju ulicama. Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović za Raport govori o obije krize, političkom trenutku, ali i imenovanju Jezdimira Spasojevića za zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva TK.
Kakva je trenutna situacija u Tuzli kada je u pitanju koronavirus? Na nivou Kantona proglašene su oštre mjere, sve je zatvoreno, velike su mjere restrikcije... Hoće li se Tuzla i TK moći izboriti, ima li dovoljno sredstava, medicinske opreme... I hoće li se moći ekonomski sve to izdržati?
Za sada nemamo zaraženih, ali sa zebnjom očekujemo svaki novi rezultat testiranja, jer na stotine ljudi je u samoizolaciji. Boli me povećanje broja zaraženih u Banjaluci, Zenici, Mostaru, Bihaću, Orašju, Tešnju. Niko ne zna do kada će to trajati. Italija, Španija, Slovenija i druge zemlje su sa rigoroznim mjerama zakasnile, a mi možda i nismo. Možda ćemo za dvadesetak dana znati da li smo ili nismo zakasnili sa poduzetim mjerama onemogućavanja ljudi da se druže u većim grupama, da putuju, ulaze u BiH i slično. Ako je neko već zaražen, ovakvim načinom bit će spriječen da mnogima prenese virus. Svakodnevno radimo, zasjedamo, donosimo nove mjere, borimo se protiv opasnog i nevidljivog neprijatelja. Jeste li zapazili da su svi zastali sa nacionalnim prebrojavanjem? U ovoj svakodnevnoj borbi protiv opasnog i nevidljivog zajedničkog neprijatelja, polako se rađa jedinstvo. Zajedničke mjere, solidarnost i jedinstvo su nam potrebni da preživimo i pokrenemo pandemijom oštećenu ekonomiju. A mi u Tuzli smo, prije pandemije bili veoma optimistični. Imamo 86 poslovnih subjekata na 1000 stanovnika, prema podacima iz 2018. godine, a taj broj raste. To je veliki uspjeh jer broj poslovnih subjekata na 1000 stanovnika u BiH 46, a u npr. Hrvatskoj 51, i dok sam sa nestrpljenjem čekao podatke za 2019. godinu, nadao se cifri od 90 preduzeća na 1000 stanovnika, snašla nas je pandemija opasnog virusa, vanredno stanje...
Tuzla je poslije Bihaća i Krajine postala grad koji je najpogođeniji migrantskom krizom. Imali ste sastanak i s ministrom sigurnosti Fahrudin Radončićem na tu temu. Kakava je trenutna situacija?
Borim se da administracija ne kasni u obavljanju redovnih poslova ali nas vanredne prilike ometaju u tome. To su migrantska kriza i pandemija korona virusa. Ti problemi su nas napali odvojeno, a sada su spojeni u jedan, izuzetno složeni problem. Imao sam sastanke sa ministrom Radončićem i meni se svidjelo što postoji neko u državnoj vlasti ko je ozbiljno odlučio da se suprotstavi migrantskom talasu. Promijenio je paradigmu našeg odnosa prema migrantskoj krizi. Mi tu krizu nismo prouzrokovali, niko neće migrante da primi i svih guraju u Tuzlu, Sarajevo i Bihać, pa kada ih ovdje bude previše, onda se nama prigovara što ih nismo bolje zbrinuli. Zahvalan sam što je zajedno sa Službom za strance i drugim organima sigurnosti riješio problem željezničke stanice u Tuzli. Bio je to zadnji čas, jer ko zna šta bi bilo s nama, u vrijeme pandemije, da to nije učinjeno. Sad vidite da je vezano za pandemiju došlo do dogovora da se zatvori granica i da svi, pa i migranti, moraju ostati na granici najmanje 14 dana. Smatram da centre za registraciju treba izmjestiti iz Tuzle, Sarajeva i Bihaća, neka budu na granici. Ovo je posebno važno kada znamo da veliki broj migranata ima respiratorne probleme i kada moramo naći snage da im nametnemo iste mjere koje su ovih dana nametnute našim građanima u BiH i našim ljudima izvan BiH.
Ove godine su i lokalni izbori. Hoćete li biti kandidati?
Svima koji su me to do sada pitali, govorio sam da je njihovo pitanje preuranjeno. Ono je sada u vremenu pandemije, kojoj ne vidimo kraj, pogotovo preuranjeno. Ne mislim o izborima.
Kakva su vaša očekivanja? Vjerujete li da Bh. blok može ove godine donijeti promjene?
Smatram da moramo uložiti mnogo truda u osnivanje ozbiljnog BH bloka. Ja bih osnovao nešto poput svojevremene Združene liste. Bila je dobra ideja okupljanja svih snaga ali je greška Združene liste bila njena preuranjenost. Ako bismo danas mogli organizovati nešto slično, naša snaga i naša pobjeda bili bi neupitni.
Jezdimir Spasojević imenovan je za zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva TK. Brojne se reakcije bile na to imenovanje, posebno udruženja žrtava agresije, logoraša, boraca... Kako komentirate takav potez VSTV-a?
Uvijek sam na strani žrtve, kako god se žrtva zvala. Pogotovo sam na strani žrtava agresije, genocida i konc logorskih tortura. Ne znam kako se dogodilo to da je VSTV zanemario ratnu prošlost Jezdimira Spasojevića. Pitanje je da li su u vrijeme imenovanja znali sve o Spasojeviću, jer on je o svemu javno govorio tek nakon što je imenovan na poziciju zamjenika glavnog kantonalnog tužitelja.
Spasojević je optužio vas da stojite iza tih "napada". Tvrdi da to radite zbog predmeta koji se vode protiv vas...
Spasojević koji napada mene nizašta i pri tome krši zakon i Kodeks koji ga obavezuju, sad me optužuje i za napad na njega. "Žrtva je krivac", što bi naslovom svoje knjige rekao Franc Verfel. Svoju tvrdnju zasniva na tome da su napadi na njega uslijedili nakon što je protiv mene pokrenuo istragu, te da Grad Tuzla finansira udruženja logoraša. Prvo, finansiraju ih viši nivoi vlasti jer su udrženja kantonalna, federalna i državna. Ljudi ga nisu napadali nego su se od njega branili. Nije sve počelo kada je pokrenuo istragu, tj. 28.2.2020. mi je to saopštio.
Odbrana udruženja i građana od groznog saznanja ko je visokopozicionirani tužitelj, što Spasojević kvalifikuje kao napad, otpočela je četrdesetak dana prije, kada je u kameru TV Federacije BiH, izjavio da je bio vojni sudija u Bijeljini 1992. i 1993. godine, i da ga je na tu funkciju postavio predsjednik države Radovan Karadžić! Među žrtvama rata miješala su se osjećanja nevjerice, ogorčenja, nepravde, velikog razočarenja u cjelokupno pravosuđe i cijelu Državu.
Drugi talas ogorčenja javnosti i žrtava torture u Karadžićevim logorima smrti, izazvao je tekst Al Jazeere, kojoj se javio bivši logoraš Nihad Ključanin, koji ga je prepoznao na TV-u i rekao da je Spasojević bio njegov istražitelj, da mu je odredio pritvor i svima pokazao fakimil Spasojevićeve odluke. Sjetio sam se nekoliko filmova u kojima je bivši zatočenik logora iznenada prepoznao nekoga ko ga je u logoru isljeđivao. Treći talas će vjerovatno prouzrokovati Spasojevićeva izjava da ga nije, kako je rekao za televiziju, imenovao Radovan Karadžić, nego je ovaj put to nekakav beogradski kadrovski centar. Vidi sad? Znači da je pripadao Beogradskoj komandi i to u vrmenu 1992. i 1993. godine.Dakle, sve su to Spasojevićeve izjave, a ne moje, Spasojevićeva radnje i prije i danas, a ne moje.
Sada taj i takav čovjek na nezakonit način progoni mene. Proglasio me osumnjičenim zato što je na osnovu ugovora o osnivanju javnog preduzeća Direkcija za izgradnju, u kojem piše da će Direkcija koristiti imovinu Općine, te da zato cjelokupna imovina pripada osnivaču, što je dakle na osnovu tog ugovora i na osnovu Zakona, javno preduzeće dio procijenjene dobiti uplatilo u budžet grada, a vijećnici gradskog vijeća ta sredstva predvidjeli za gradnju prvog slanog jezera.
Na teret mi je stavio krivično djelo koje u to doba nije postojalo u Krivičnom zakonu, a i da je postojalo, grubo je zakasnio sa svojim radnjama, u intervjuu za Faktor odavao je podatke o istrazi, u izjavi jednom portalu spominjao nenamjensko trošenje sredstava, a namjena određena budžetom, zdravo za gotovo prihvatio javni poziv Envera Bijedića, predsjednika stranke na vlasti, i njegovu krivičnu prijavu, bez predkrivičnog postupka i bilo kakve provjere, posljednjim medijskim istupima pokazao da nije slučajno pogriješio, nego da ostaje uporan u krešenju mojih prava, za njega ne postoji pretpostavka nevinosti, nepristrasnost, postoji samo, po mom mišljenju, sila i nepravda. Nije dobro progoniti ljude prema političkim nalozima. Sjetite se riječi koje je rekao Martin Niemoeller:
Kada su nacisti došli po komuniste,
ja sam šutio;
jer nisam bio komunist
Kada su zatvorili socijaliste,
ja sam šutio;
jer nisam bio socijalista.
Kada su došli po sindikaliste,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio sindikalist.
Kada su došli po mene,
više nije bilo nikog da se pobuni.
