Nova zastupnica SPD-a u Bundestagu, Jasmina Hostert, doputovala je u Berlin da upozna stare i nove kolege. Put od bosanske izbjeglice do njemačke političarke bio je težak, ali se isplatio.
Sarajevo, oktobar 1992. godine. Devetogodišnja Jasmina Pašić se igra u dvorištu sa drugom djecom iz susjedstva. Odjednom zvuk granate koja pada na jedan parkirani auto i detonacija. To je ono čega se Jasmina još sjeća, te kako je otac i tetka stavljaju u drugi auto i voze u bolnicu. U bolnici se budi bez jedne ruke, ljekari su je morali amputirati. "Tokom te užasne nesreće sam upoznala i prve Nijemce u mom životu, ljekare njemačke organizacije Cap Anamur, koji su pomagali sarajevskim ljekarima. Oni su predložili da me na daljnje liječenje prebace u Njemačku, no to nije bilo tako jednostavno, mjesta u avionima koji su transportovali bolesne nije bilo", kaže Jasmina. No, Jasminin otac ne odustaje od namjere da pomogne svom djetetu. Nakon četiri mjeseca porodica uspijeva napustiti opkoljeni grad i preko Kiseljaka, Hrvatske, Slovenije i Austrije dolazi u njemački Bonn.
Nova zemlja, novi jezik, novi dobri ljudi
Porodica Pašić biva privremeno smještena kod bonske učiteljice Marie Hostert. Privremeni boravak se pretvara u stalni i veliko prijateljstvo, Maria Hostert se naročito angažovano brine za Jasminu, pomaže joj u učenju jezika, pohađanju škole, savladavanju svih svakodnevnih problema u novoj sredini. "Bez nje sigurno ne bih ostala u Njemačkoj, jer ja tu zemlju na početku uopšte nisam voljela. Ja sam željela nazad, kući, u Sarajevo. No, ona me je ubijedila da je bolje da ostanem. Maria mi je pomogla i da riješim problem statusa. Sve bh. izbjeglice se sjećaju problema sa privremenom dozvolom boravka tzv. duldungom. Mi nismo mogli ostati ovdje. Ja sam morala, nakon donošenja novog zakona 1998. godine, da bih ostala, dokazivati da sam traumatizirana. Kako se može ne biti traumatiziran kad si u ratu izgubio ruku, pitala sam se. No, zahvaljući Marii sam i to uspjela. Moja porodica se vratila u Sarajevo, a ja sam ostala kod nje. Ona me je i usvojila, zato se danas zovem Jasmina Hostert. Nije nažalost doživjela moj uspjeh. Umrla je 2003 godine. Bila bi sigurno jako ponosna na mene", kaže Jasmina za DW.
Izbjegličko iskustvo je motiviralo na politički angažman
Jasmina Hostert ostaje u Bonnu, studira istoriju, istoriju umjetnosti i političke nauke. 2009. se učlanjuje u njemačku socijaldemokratsku partiju, SPD. Radi u bazi, brine se za izbjeglice, za siromašnu djecu u gradiću Böblingenu u njemačkoj saveznoj zemlji Baden-Württemberg u koji se u međuvremenu preseila. Tu 2011. i sama dobija kćerku Ellu. "Otkako i sama imam dijete, počela sam se još više baviti socijalnim temama i pravima djece. To je i u Njemačkoj problem. Iako je ovo bogata zemlja, još uvijek imamo previše siromašne djece koja nemaju ravnopravne šanse za dobro obrazovanje. Tu se mi socijaldemokrati moramo još više angažovati."
Iz Böblingena u Berlin
Od 2018. godine je Jasmina Hostert vicepredsjednica SPD-a u Baden Würrtembergu, u Böblingenu je 2019. godine izabrana u tamošnji regionalni parlament. "Na proteklim izborima 2017. godine sam se kandidirala za Bundestag, no tad mi se to nije posrećilo, ali sad. Evo me u njemačkom saveznom parlamentu, ne mogu još da vjerujem da je to istina. Okupili smo se da se upoznamo sa Olafom Scholzom i drugim starim SPD- zastupnicima. Nas novih je 104. Trebaće nam dosta vremena da se upoznamo. Nismo razgovarali o drugim konkretnim stvarima, no jasno je da želimo što prije formirati vladajuću koaliciju, naravno najradije sa partijom zelenih i liberalima", kaže Jasmina Hostert.
Bosna i Hercegovina u mislima i srcu
Jasmina Hostert se naročito obradovala susretu sa drugim novim SPD-zastupnikom bosanskog porijekla u Bundestagu, Adisom Ahmetovićem iz Hannovera: "Izljubili smo se i čestitali jedno drugom. Znamo se dugo, uspostavili smo i kontakte sa drugim mladim političarima porijeklom iz bivše Jugoslavije. Znamo da je perspektiva tog cijelog područja Evropska unija. Pomagaćemo koliko možemo."
Za političare u BiH nema mnogo riječi hvale. Zabrinjava je tamošnja situacija, kaže, nepotizam, korupcija, visoka nezaposlenost, odlazak mladih ljudi. Smatra da bi dijaspora morala biti više cijenjena, da je njena pomoć daleko značajnija od njenog sadašnjeg uvažavanja od aktuelnih vlasti. "Srce mi je zbilja u BiH, a i misli. Gledaću da pomognem koliko mogu", kaže za DW. Želi upoznati i novog visokog predstavnika Christiana Schmidta. "Mi nismo partijske kolege, no raduje me što je jedan Nijemac preuzeo ovu funkciju, nadam se da će se to brzo pozitivno odraziti na tamošnje aktuelno političko stanje", dodaje Hostert.
Prvo Berlin, a onda Sarajevo
Berlin će Jasmini Hostert i njenoj porodici iduće četiri godine biti novi dom. Idućih dana mora organizovati preseljenje, sredinom oktobra oficijelno počinje novi posao. Prije toga nanovo nazad u Böblingen, da proslavi svoj uspjeh i da se, kako kaže, zahvali svim ljudima koji su joj čestitali i pružili podršku. Najveća radost tek slijedi, Jasmina u novembru očekuje drugo dijete, sina. "Znam, biće naporno pomiriti obaveze majke dvoje djece i zastupnice u njemačkom parlamentu. No, pregrmjela sam ja i veće izazove", dodaje kroz smijeh. Njenim uspjesima se raduje, kaže, i porodica u Bosni, jedva čekaju da je nanovo vide i zagrle.
"Ove godine neću uspjeti otići u Sarajevo, ali iduća 2022. je, sigurna sam, moja godina", kaže na kraju razgovora za DW.
