Astrobiolog Adam Frank ušao je u ured NASA-inog naučnika Gavina Schmidta s pitanjem za koje je mislio da je jedno od najneobičnijih: suočavaju li se i vanzemaljske civilizacije s klimatskim promjenama?
Schmidtu je trebalo samo nekoliko trenutaka da postavi još neobičnije pitanje.
Frank, profesor na Univerzitetu u Rochesteru koji traga za znakovima života u svemiru, istraživao je da li napredne civilizacije svojim razvojem nužno izazivaju klimatske promjene, kao što se danas događa s čovječanstvom.
Tokom razgovora 2017. godine rekao je Schmidtu da proučava druge planete jer „naravno znamo da na Zemlji prije nas nije bilo drugih civilizacija“, piše CNN.
Schmidt ga je odmah prekinuo pitanjem: „Kako to znaš?“
Frank je kasnije rekao da ga je to pitanje potpuno zaustavilo i podstaklo dvojicu naučnika na zajedničko istraživanje.
Kada bi napredna civilizacija postojala na Zemlji prije više miliona godina, koristila velike količine energije i na kraju samu sebe uništila, bismo li danas za to uopće znali? Da li bi u geološkoj historiji planete ostali prepoznatljivi tragovi njenog postojanja?
Silurijanska hipoteza
Svoju ideju nazvali su „Silurijanska hipoteza“, prema izmišljenoj rasi inteligentnih reptila iz serije „Doctor Who“, a 2018. godine objavili su i naučni rad.
Riječ je o misaonom eksperimentu koji ne istražuje samo duboku prošlost Zemlje nego i moguću budućnost čovječanstva, u trenutku kada ljudi sagorijevanjem fosilnih goriva brzo i snažno mijenjaju klimu.
„To je misaoni eksperiment, ali takav koji razotkriva našu potencijalnu globalnu ranjivost“, rekla je Katharine Hayhoe, atmosferska naučnica s Teksaškog tehnološkog univerziteta, koja nije učestvovala u istraživanju.
Hipoteza otvara velika pitanja o razvoju naprednih civilizacija. Da li su sve civilizacije koje troše energiju na globalnom nivou osuđene na propast ili postoji mogućnost održivog života koji bi mogao trajati milionima godina?
„Sva ova pitanja izuzetno su važna za trenutak u kojem se nalazimo“, rekao je Frank. „Guramo planetu u novi klimatski režim. Znamo da se to događa, a ipak ne preduzimamo dovoljno.“
Tragovi skriveni u geološkoj historiji
Schmidta je na razmišljanje o mogućnosti postojanja ranijih civilizacija naveo događaj iz daleke prošlosti Zemlje.
Prije približno 55 miliona godina klimatski sistem planete naglo se promijenio. Globalne temperature porasle su za više od osam stepeni Celzijusa, dok su se ekosistemi urušavali zbog ogromnih količina ugljika koje su dospjele u atmosferu.
To razdoblje poznato je kao paleocensko-eocenski termalni maksimum, odnosno PETM, a prvi put je detaljnije zabilježeno tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Moguće je da je događaj bio posljedica ogromnih vulkanskih erupcija ili naglog oslobađanja metana, ali tačan uzrok još nije potpuno razjašnjen.
Schmidta su zaintrigirale sličnosti s današnjim promjenama, kada ljudske aktivnosti podižu globalnu temperaturu i doprinose nestanku brojnih vrsta.
To nije jedina neobjašnjena klimatska promjena u dalekoj prošlosti koja podsjeća na sadašnjost. U drugim periodima zabilježeni su nagli skokovi temperatura i okeani gotovo bez kisika.
Najvjerovatnije je riječ o prirodnim klimatskim događajima, ali Frank i Schmidt postavili su pitanje: šta ako barem neki od njih nisu bili potpuno prirodni i kako bismo to mogli prepoznati?
Fizički dokazi brzo bi nestali
Danas je urbanizovan tek mali dio Zemljine površine, a većina onoga što je čovječanstvo izgradilo vjerovatno bi nestala tokom geoloških vremenskih razdoblja.
Što bi hipotetička civilizacija bila starija, to bi bilo teže pronaći direktne dokaze poput zgrada, alata ili drugih predmeta.
Tokom miliona godina površina planete neprestano se mijenja usljed pomjeranja tektonskih ploča, vulkanskih erupcija, erozije i djelovanja vode.
Najstariji veliki dio kopnene površine koji se danas može direktno posmatrati nalazi se u pustinji Negev, na jugu Izraela, a star je približno 1,8 miliona godina.
Zbog toga fizički ostaci na površini vjerovatno ne bi opstali dovoljno dugo da ih pronađe neka buduća civilizacija.
Naučnici su razmatrali i fosilne tragove, ali fosilizira se tek zanemariv broj organizama, a još manji dio fosila ikada bude pronađen.
Dinosauri su Zemljom hodali oko 180 miliona godina, ali je pronađeno tek nekoliko hiljada gotovo potpunih skeleta.
Civilizaciju koja bi postojala samo 100.000 godina, što predstavlja tek trenutak u geološkoj historiji, bilo bi veoma lako previdjeti.
Hemijski otisci mogli bi trajati duže
Istraživači su se zato okrenuli hemijskim promjenama koje bi civilizacija mogla ostaviti iza sebe.
Frank kao primjer navodi Veliki kanjon, u kojem se vide slojevi stijena nastali tokom različitih geoloških razdoblja.
„Svaki od tih slojeva predstavlja usitnjenu stijenu koja čuva sjećanje na tadašnji hemijski sastav Zemlje“, objasnio je.
Kada bi neka ranija civilizacija značajno promijenila hemiju planete, kao što ljudi danas čine ispuštanjem ogromnih količina ugljika, takva promjena možda bi ostala zapisana u sedimentima i stijenama.
Naučnici su analizirali i tragove koje bi mogla ostaviti savremena ljudska civilizacija.
Među njima su ogromne količine plastike, umjetni hormoni iz poljoprivrede, postojane hemikalije koje se teško razgrađuju, kao i teški metali koji se koriste u elektronskim uređajima.
Sve bi se to moglo pojaviti u budućim slojevima sedimenta i ostati vidljivo milionima godina.
Hipoteza koju ni autori ne smatraju vjerovatnom
Frank naglašava da cilj rada nije bio dokazati da je prije ljudi postojala napredna civilizacija.
„Željeli smo pokazati šta bi trebalo tražiti i s mnogo većom preciznošću utvrditi je li prije nas ikada postojala neka civilizacija“, rekao je.
Frank i Schmidt našli su se u neobičnoj situaciji jer su objavili rad o hipotezi u koju ni sami ne vjeruju.
Ipak, smatraju da se ona zasad ne može potpuno naučno odbaciti.
U godinama nakon objavljivanja rada nije pokrenut veliki broj detaljnijih istraživanja, ali su pojedini naučnici doveli u pitanje neke od njihovih zaključaka.
Bi li gradovi i industrija ipak ostavili jasan trag?
Jan Zalasiewicz, geolog, paleontolog i profesor emeritus na Univerzitetu u Leicesteru, nazvao je Silurijansku hipotezu „sjajnom idejom koja podstiče na duboko razmišljanje“.
Ipak, smatra da su Frank i Schmidt potcijenili koliko su savremeni ljudi snažno promijenili planetu, kao i koliko proces fosilizacije može dobro sačuvati tragove prošlosti.
Zalasiewicz je jedan od autora knjige „Odbačeno: Kako će tehnofosili postati naše konačno naslijeđe“, objavljene 2025. godine.
On smatra da se ne mogu potpuno isključiti inteligentna društva koja su postojala prije ljudi, poput zamišljenih dinosaura sposobnih za složenu komunikaciju ili drugih životinjskih vrsta s razvijenom kulturom.
Međutim, čim neka civilizacija počne graditi gradove, topiti metale, proizvoditi plastiku i stvarati ogromne količine otpada, ona ostavlja veoma prepoznatljiv geološki trag.
Zbog toga odlučno odbacuje mogućnost da je prije ljudi postojala civilizacija slična našoj, koja bi trošila ogromne količine energije, mijenjala okoliš i proizvodila otpad u golemim razmjerama.
Važnije pitanje odnosi se na našu budućnost
Frank smatra da upravo u tome leži vrijednost nauke.
„Objavite rad, a zatim se pojavi neko ko kaže da niste u pravu. Neko drugi pronađe dokaze koji vode u drugom pravcu i na kraju se, gomilanjem istraživanja, oblikuje naučni konsenzus“, rekao je.
Za sada možda najvažniji razlog za razmatranje ove hipoteze nije potraga za izgubljenom civilizacijom nego pitanje koliko dugo napredna tehnološka društva poput našeg mogu opstati.
Čovječanstvo je dovoljno inteligentno da razvije naprednu tehnologiju, ali možda još nije dovoljno mudro da se izbori s njenim posljedicama po klimu i okoliš.
„Jesmo li mi samo eksperiment koji je planeta pokrenula, a koji će na kraju propasti?“, upitao je Frank.