Kada se prošlog mjeseca u Whitehallu, sjedištu britanske vlade, okupila grupa stručnjaka za odbranu kako bi raspravljali o tome koliko su Ujedinjeno Kraljevstvo i njegovi saveznici spremni za rat koji bi mogao izbiti u narednim godinama, njihov zaključak bio je prilično sumoran: Nisu spremni.
Ljudi okupljeni na konferenciji, koju je organizirao londonski think tank Royal United Services Institute (RUSI), nisu bili ratoborni; bili su dobro informisani stručnjaci. Među njima su bili sadašnji i bivši pripadnici oružanih snaga, zvaničnici vlade i NATO-a, istraživači i profesionalci iz odbrambene industrije, čije mišljenje se temelji na široko prihvaćenoj procjeni obavještajnih službi da se Rusija priprema za mogućnost direktnog sukoba s Evropom.
Ključ je u većim ulaganjima
Jedini način da se to spriječi, kažu, jeste osigurati da, ukoliko rat izbije, Evropa pobijedi.
Ključ su veća ulaganja u hronično nedofinansiranu evropsku odbranu, ali stručnjaci za sigurnost sve češće upozoravaju da je potreban i veliki pomak u razmišljanju širom kontinenta. Vrijeme je, kažu, da evropske vlade uključe svoje građane i jasno im daju do znanja da je vrijeme kada je Evropa mogla ignorisati prijetnju rata prošlo.
„Mislim da postoji znak da su društva spremna za ovaj razgovor, ali također vidimo vlade koje još uvijek nisu dovoljno sigurne da razgovaraju o tome sa svojim građanima“, rekao je Sam Greene, profesor ruskih politika na King’s College London i stručnjak za demokratsku otpornost.
Postoji rastući konsenzus među stručnjacima da Rusija već vodi hibridni rat protiv Zapada, provodeći sabotaže i unoseći haos i dezinformacije u unutrašnje političke diskusije. Oni ukazuju na preplavljujuće dokaze, uključujući ponovljene upade ruskih aviona i dronova u zračni prostor NATO-a, ometanje GPS signala u Baltičkim državama, kampanje dezinformacija i sabotažne napade na kritičnu infrastrukturu u više zemalja, koji su svi povezani s ruskim tajnim službama. Rusija je stalno negirala umiješanost.
Greene je rekao da su ti napadi već promijenili stavove mnogih u Evropi, čak i ako neki političari još uvijek nisu spremni otvoreno ih nazvati hibridnim ratom.
„Mislim da su ljudi uplašeni, posebno kako to postaje sve vidljivije“, rekao je. „Vidimo dronove izvan aerodroma i mislim da postoji rastući osjećaj da je vjerovatno samo pitanje vremena kada će jedan od tih dronova oboriti avion.“
Iako Moskva još nije izvela direktne napade na saveznike NATO-a u Evropi – stručnjaci kažu da je to dijelom zato što Rusija zna da trenutno ne bi mogla pobijediti savez – postoje sve jasniji znakovi da bi se to moglo promijeniti u budućnosti.
Generalni sekretar NATO saveza Mark Rutte ranije ove godine upozorio je da bi Rusija mogla biti spremna upotrijebiti vojnu silu protiv NATO-a u roku od pet godina. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul je prošlog mjeseca u govoru ponovio to upozorenje, rekavši da njemačke obavještajne službe vjeruju da Moskva „barem održava opciju rata protiv NATO-a najkasnije do 2029.“
Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je početkom decembra da, iako Rusija ne planira rat s Evropom, „ako Evropa iznenada želi ratovati s nama i započne, mi smo spremni odmah.“
Prepoznavanje prijetnje
Konsenzus među baltičkim državama je da bi napad na njih mogao doći već za tri godine. Kada su istraživači sa Belfer Centra za nauku i međunarodne poslove na Harvard Kennedy School proučavali upozorenja i predviđanja različitih zvaničnika o spremnosti Rusije za rat protiv NATO-a, godine koje se najčešće spominju su 2027. i 2028.
Prepoznavanje ove prijetnje navelo je NATO da razvije planove kontingencije za odbranu od moguće ruske agresije na Baltik.
Ali stručnjaci upozoravaju da planovi saveza nisu dovoljni.
„Postoji plan, sa brojkama. Ali vlade ne preduzimaju potrebne korake da ga provedu. Još uvijek planiramo na osnovu stvari koje ne postoje“, rekao je Jack Watling, viši istraživač u RUSI-ju.
Naglasio je rizik pokušaja strukturiranja odbrambenog odgovora na osnovu liste želja, umjesto stvarnosti, umjesto prihvatanja resursa koji su dostupni i planiranja na osnovu njih.
Britanska vlada je ranije ove godine angažovala troje istaknutih stručnjaka – bivšeg šefa NATO-a Georgea Robertsona, generala Richarda Barronsa, bivšeg šefa Komande zajedničkih snaga, i Fionu Hill, bivšu višeg direktora u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a – da izvrše strateški pregled britanske odbrane. Trojka je predstavila priručnik o koracima potrebnim za spremnost za rat.
Govoreći na RUSI događaju prošlog mjeseca, Barrons je rekao da Velika Britanija mora preispitati otpornost svoje infrastrukture, ojačati oružane snage, rezerve i civilnu odbranu, i ulagati u zdravstveni sistem, industriju i ekonomiju, kako bi omogućila brzi prelazak na ratno stanje.
„Iskreno, ne trebamo mnogo više analiza da nam kažu što trebamo učiniti. Problem je u tome što to zaista trebamo provesti“, rekao je.
Kao razlog za nedostatak hitnosti naveo je „civilno društvo i naše političare“ koji imaju druge brige.
Dok se Velika Britanija kreće u pravom smjeru, rekao je, po trenutnom tempu bi zemlji trebalo oko 10 godina da bude spremna za rat.
„A naša analiza i naši saveznici nam govore, pa, možda imate tri do pet godina… tako da je ovo pitanje volje, društvene koliko i političke, a zatim i kompetencije. Možda trebamo bolje“, rekao je.