Da li često trčite do frižidera kada ste tužni ili uznemireni? Niste sami. Ljudi često posežu za hranom kako bi se utješili i nosili s teškim osjećajima. Kada jedete kao reakciju na emocije, to se naziva emocionalno jedenje.
Iako hrana aktivira sistem nagrađivanja u mozgu i trenutno nas čini sretnijima, ona ne rješava osnovni problem. Ako ste pod stresom, usamljeni ili umorni, hrana neće eliminisati te osjećaje, a često može izazvati ciklus krivnje i srama.
Emocionalno jedenje nije poremećaj prehrane, ali može biti znak poremećenog jedenja, što uključuje:
- Kategorizaciju hrane na "dobru" i "lošu".
- Opsesivne misli o hrani.
- Osjećaj krivnje nakon konzumacije "nezdrave" hrane.
- Jedenje zbog emocija umjesto stvarne fizičke potrebe.
Promjena ove navike je izazovna, ali moguća uz primjenu sljedećih strategija:
Vodite dnevnik emocija: Bilježite trenutke kada jedete, a niste gladni. Zapišite kako ste se osjećali neposredno prije obroka.
Pronađite druge načine suočavanja: Ako jedete zbog dosade, pronađite hobi; ako jedete zbog stresa, isprobajte tehnike opuštanja.
Pokrenite tijelo: Fizička aktivnost oslobađa endorfine koji poboljšavaju raspoloženje i smanjuju nivo hormona stresa.
Isprobajte svjesnu pažnju (Mindfulness): Fokusirajte se na disanje i mirise. Svjesno jedenje (mindful eating) podrazumijeva uživanje u svakom zalogaju bez distrakcija poput TV-a ili telefona.
Jedite dovoljno tokom dana: Neadekvatni obroci i restriktivne dijete pojačavaju kasniju želju za emocionalnim prejedanjem.
Planirajte obroke: Redovni obroci (otprilike svaka tri sata u 12-satnom prozoru) pomažu u regulaciji gladi.
Ako emocionalno jedenje utječe na vaše fizičko i mentalno zdravlje, razmislite o razgovoru sa stručnjakom. Nutricionist vam može pomoći u strategijama upravljanja hranom, dok stručnjak za mentalno zdravlje (psiholog) može pomoći u rješavanju dubljih emocionalnih uzroka kroz kognitivno-bihevioralnu terapiju.