Britanska kraljica Elizabeta II. u svojih 70 godina vladavine dosegla je neke velike brojke. Od nevjerovatne kilometraže koju je prevalila putujući svijetom i predstavljajući svoju zemlju do organiziranja više od 180 vrtnih zabava za ugledne posjetitelje u Buckinghamskoj palači. Ili, nekih neobičnijih brojki poput slanja više od 300.000 rođendanskih čestitki stogodišnjacima te više od 900.000 čestitki povodom 60 godina braka parovima u svojem kraljevstvu.
A rekorderka je i po broju premijera s kojima je sarađivala. Nasljednik Borisa Johnsona bit će 15. šef vlade s kojim vladarica Otoka redovno razgovara o bitnim stvarima.
Oduvijek, svake srijede, kraljica se susreće s premijerom kako bi dobila novosti o važnim nacionalnim pitanjima. Tradicionalno su se ti sastanci održavali u Buckinghamskoj palači. Samo tokom pandemije covida-19 održavani su preko videolinka. Sada su preseljeni u dvorac Windsor koji je kraljica, ponajviše zbog zdravstvenih razloga, proglasila svojom službenom rezidencijom. Sastanci se održavaju u prostoriji za audijencije unutar njezinih privatnih odaja i potpuno su privatni - većina bivših premijera nikada nije otkrila što se govori tokom njih. Nema savjetnika i pomoćnika - samo kraljica i premijer.
Kraljica je dala rijedak uvid u sastanke u jednom dokumentarnom film snimljenom 1992. godine.
"Govore mi šta se događa ili imaju li kakvih problema. Ponekad i ja mogu pomoći", rekla je tada. "Znaju da mogu biti nepristraana. Mogu iznijeti neko svoje gledište, prikazati stvari iz drugog ugla".
Prvi premijer s kojim se tada 27-godišnja kraljica susretala, bio je legendarni Winston Churchill - prema svim historijskim izvorima on je obožavao mladu kraljicu, a ona je uzvraćala jednakim osjećajima. Njihovi sedmični sastanci u Buckinghamskoj palači trajali su i po dva sata. Kada se Churchill penzionisao, Elizabeta II. napisala mu je pismo i u njemu rekla da niti jedan drugi premijer neće moći zauzeti njegovo mjesto, da mu duguje mnogo i da će mu biti beskrajno zahvalna na "mudrom vodstvu" tokom prvih godina njezine vladavine.
S nekima od premijera, poput Churchillovog nasljednika Anthonyja Edena koji je premijer bio od 1955. do 1957. godine, imala je distanciran, formalan odnos. S Haroldom Macmillanom (1957. do 1963.), koji ju je jako hvalio, voljela je tračati o politici, a s Alecom Douglasom Homeom, kojeg je poznavala od djetinjstva, pričala je o psima i posjedima u Škotskoj.
Prijateljski je bila povezana i s Haroldom Willsonom koji je premijer bio u dva navrata, od 1964. do 1970. te 1974. do 1976. godine. Osim na službenim susretima, družili su se privatno na njezinom imanju u Balmoralu. Fotografija na kojoj je zabilježen njezin sastanak s Wilsonom, 1969. godine, prva je (i danas praktički jedina) na kojoj je kamera ušla u njezine odaje i zabilježila susret s premijerima. Radi se, u biti o kadru iz dokumentarnog filma "Royal Family" koji su zajednički snimili BBC i ITV.
Dosta složen odnos imala je s Edwardom Heathom (1970. do 1974.) koji se jako zalagao za ulazak Velike Britanije u Evropsku ekonomsku zajednicu, preteču EU. Elizabeta II. oduvijek je preferirala Commonwealth. Očito je da je Heath imao neke argumente koji su prevladali.
James Callaghan (1976. do 1979.) dobro je sarađivao s kraljicom no bio je vrlo slikovit kada je jednom prilikom opisao odnos vladarice i premijera. "Dobijete prijateljski stav, ali ne i prijateljstvo".
Iznimno kompliciran odnos kraljica je imala s prvom ženom premijerkom - Margaret Thatcher predvodila je britansku vladu dugo, od 1979. do 1990. godine i među dvjema moćnim ženama stvari nikad nisu bile sjajne.
"Bio je to vrlo uštogljen odnos. Thatcher je puna poštovanja, ali je pretjerivala i uvijek je bila nervozna. Kraljica nije zahtijevala toliko", rekao je jedan tadašnji kraljičin saradnik o ovom odnosu.
Imale su potpuno različite osobnosti. Netko je rekao da je problem bio i u tome što je kraljici, koja je poznata po britkom humoru, s druge strane bila Thatcher koja je, pak, bila poznata kao osoba koja doslovno nema smisla za humor.
Thatcher je naslijedio John Major koji je bio premijer od 1990. do 1997. godine. Morao je sarađivati s kraljicom oko političkih pitanja i to u vrijeme kada je ona proživljavala i velike lične probleme i promjene u porodici, poput razvoda princa Charlesa i princeze Diane.
Njegov nasljednik Tony Blair u deset godina koliko je bio premijer, od 1997. do 2007. godine, razvio je poseban odnos s kraljicom. On je otkrio kako se često povjeravao Elizabeti II. i kako je znala sve o njegovom privatnom životu.
"Baš sve, od toga da je Cherie trudna do velikih odluka o našim životima. Mogao sam joj reći sve jer sam znao da baš nikad nikome neće otkriti nešto što si joj povjerio", rekao je Blair.
Tako topao odnos kraljica nije imala s Gordonom Brownom, koji je premijer bio od 2007. do 2010. godine. Bili su mnogo formalniji, službeni. Ipak, poznato je da je kraljica voljela oponašati njegov škotski naglasak.
Elizabeta II. dobro je sarađivala i s Davidom Cameronom koji je premijer bio od 2010. do 2016. godine. On je zaslužan i za promjene u zakonu o nasljeđivanju britanske krune kojima je omogućeno (budućim) kćerima princa Williama i Kate Middleton, da postanu kraljice prije svoje mlađe braće - dakle nema više preskakanja princeza u nasljednom redu.
Za razliku od prve britanske premijerke Margareth Thatcher, ona druga, Teresa May (od 2016. do 2019.) imala je mnogo topliji odnos s kraljicom. Cijeli Mayin mandat bio je obilježen Brexitom i krizama, no prema izvorima iz palače, dvije su žene uživale pričati i o lakšim i osobnijim temama, poput kraljičine djece i ljepota života na selu.
Premijer na odlasku, Boris Johnson, s kraljicom i cijelom kraljevskom porodicom imao je čudan odnos, obilježen napetostima, ali i gafovima s njegove strane. Tačnije, prvi gaf napravio je odmah nakon što je preuzeo funkciju i ušao u rezidenciju na broju 10 u ulici Downing. Novinari su tada čuli kako osoblju prepričava detalje susreta s kraljicom te govori kako mu je Elizabeta II. rekla: "Stvarno ne znam zašto bi iko volio raditi vaš posao".
