Godinama nakon što je napustila Netflix, hvaljena drama "Zapadno krilo" (The West Wing) ponovo je dostupna na streaming servisu i još uvijek je savršena za gledanje, čak i ako se čini predobra da bi bila istinita. Kreirana od strane Aarona Sorkina, serija je debitovala 1999. godine i pratila je članove osoblja oko predsjednika Josiaha "Jeda" Bartleta (Martin Sheen) dok su se nosili s manjim i većim političkim preprekama. Emitovana je ukupno sedam sezona i u tom periodu osvojila je 26 Primetime Emmy nagrada i dva Peabody priznanja. Predstavlja drugu eru televizije, ali i dalje ostaje jedna od najvećih drama svih vremena, s utjecajem koji se proteže izvan Hollywooda, piše Collider.
Politika je osjetljiva tema čak i u najboljim vremenima, a današnji naslovi se definitivno ne uklapaju u taj opis. Čini se da je češće da politički filmovi i serije obiluju korupcijom, dramom na nivou sapunice i popriličnim brojem nepredvidivih preokreta. Serija "Zapadno krilo" ne izbjegava sve to u potpunosti, ali njen prikaz američke vlade tvrdi da je bio jednostavniji, realističniji pogled na ono što se dešava u Bijeloj kući. Umjesto toga, kako je stvarnost postajala sve apsurdnija, administracija predsjednika Bartleta počela je da liči na fantaziju.
U Bartletovoj prvoj sceni, na kraju pilot epizode, on elokventno proziva trojicu konzervativnih vjerskih vođa zbog njihovog licemjerja. Samo nekoliko trenutaka kasnije, s poštovanjem i ljubaznošću govori o grupi kubanskih izbjeglica koje se približavaju obalama zemlje, nagovještavajući da ih namjerava dočekati raširenih ruku kako bi odao počast njihovoj hrabrosti. To su jedine stvari koje radi u epizodi, ali mnogo govore o njegovom karakteru i vrsti predsjednika kakav je. Izrečeno sa Sheenovom težinom, to je upečatljiv uvod. Također je prilično poražavajuće u 2025. godini.
"Zapadno krilo" je praktično utopija, zamišljajući administraciju ispunjenu marljivim ljudima koji samo žele da svoju zemlju učine boljom. Bave se monumentalnim, ali i naizgled svakodnevnim pitanjima, od kojih se mnoga i danas odnose na američki život. Uzmimo, na primjer, rane epizode 4. sezone, gdje zamjenik šefa kabineta Josh Lyman (Bradley Whitford) i direktor za komunikacije Toby Ziegler (Richard Schiff) rješavaju pitanje visokih troškova studiranja. Druge političke televizijske serije bi tu vrstu politike možda smatrale dosadnom, ali u "Zapadnom krilu" ona djeluje jednako značajno kao i pitanje da li bi Sjedinjene Države trebale ići u rat.
Za američke građane koji se aktivno suočavaju s problemima kao što su nagli rast troškova života i brutalno tržište rada, gotovo je olakšanje gledati političare u "Zapadnom krilu" kako se bore tako snažno za njih. Stalna je tema da Bartletovo osoblje radi prekovremeno, jedva napuštajući Bijelu kuću; zapravo, rijetkost je da serija uopće otkrije unutrašnjost domova likova. To je savršena slika kako bi predsjednička administracija trebala izgledati, a to je čini posebno uznemirujućom. Bez obzira na nečije političke sklonosti, današnji politički pejzaž više cijeni spektakl nego napredak.