Na benzinskim pumpama na Malti već godinama vlada gotovo neobična situacija.
Dok su u većem dijelu Evrope cijene goriva i dalje pod snažnim utjecajem globalnih kriza i često prelaze 2 eura po litru, na ovom otočju one se godinama gotovo ne mijenjaju. Dizel se i u 2026. godini prodaje za oko 1,21 euro, a benzin za oko 1,34 eura po litru.
Riječ je o izuzetku unutar Evropske unije, i to ne zbog tržišnih uslova ili vlastite proizvodnje, nego zbog svjesne političke odluke.
Država preuzima razliku u cijeni
Model koji Malta koristi je relativno jednostavan, niske trošarine i visoke državne subvencije. Država primjenjuje minimalne trošarine dozvoljene pravilima EU, a razliku do stvarne tržišne cijene pokriva iz budžeta.
Drugim riječima, gorivo nije jeftino zato što je tržište stabilno, nego zato što država aktivno pokriva razliku u cijeni.
Premijer Robert Abela naveo je da bi bez intervencije države benzin bio skuplji oko 0,38 eura po litru, a dizel čak oko 0,45 eura po litru.
To znači da građani i privreda imaju korist, ali trošak na kraju plaća država.
Stotine miliona eura godišnje
Ministar finansija Clyde Caruana procjenjuje da će Malta u 2026. potrošiti oko 150 miliona eura na subvencije za energiju, a u slučaju rasta globalnih cijena taj iznos bi mogao dostići i 400 miliona eura.
Za malu ekonomiju to je veliki izdatak, ali vlasti smatraju da ga mogu izdržati zbog rasta privrede i smanjenja budžetskog deficita.
Za građane i kompanije efekat je jasan, razlika u cijeni goriva u odnosu na veće evropske zemlje je ogromna. U Francuskoj je dizel nedavno bio i preko 2,18 eura po litru, gotovo duplo više nego na Malti.
Politički alat i ekonomski efekti
Zbog toga ova politika ima i snažan politički značaj, jer direktno utiče na troškove života, prevoza i turizma.
Evropska komisija upozorava da ovakav sistem ima i nedostatke. Subvencionisanje fosilnih goriva može usporiti prelazak na obnovljive izvore energije.
Malta je već sada među zemljama sa nižim udjelom obnovljivih izvora, pa se upozorava da dugoročno ovakav pristup može postati problem.
Ipak, država pokušava balansirati između kratkoročne stabilnosti i dugoročne tranzicije. Planiraju se ulaganja u energetsku infrastrukturu, uključujući novi električni interkonektor sa Sicilijom i širenje obnovljivih izvora energije.