Kukuruz sve češće ne završava samo na trpezi ili kao stočna hrana, već i u pećima i kotlovima. Rast cijena energenata naveo je mnoge vlasnike kuća da potraže dostupnija rješenja za grijanje, a kukuruz se u tom kontekstu nametnuo kao iznenađujuće dobra alternativa. Iako je pelet godinama važio za jedno od najpouzdanijih goriva, poređenje pokazuje da kukuruz u pojedinim segmentima može biti konkurentan.
Iako se koristi u prehrambenoj industriji, kozmetici i proizvodnji ljepila, primjena kukuruza kao goriva i dalje iznenađuje. Ipak, njegova svojstva pokazuju se veoma pogodnim za sagorijevanje. Zrno sadrži visok udio ugljika, što omogućava dobru proizvodnju toplote, uz nižu emisiju sumpornih i azotnih oksida u poređenju sa nekim tradicionalnim gorivima.
Prednost kukuruza je i niska vlažnost, zbog čega je brzo spreman za upotrebu, kao i mala količina pepela koja ostaje nakon sagorijevanja. Međutim, problemi nastaju ako se koristi u neadekvatnim pećima. Klasični uređaji nisu prilagođeni brzom sagorijevanju zrna, pa je potrebno često dosipanje goriva. Najbolje rezultate daju kotlovi sa automatskim doziranjem ili višenamjenski gorionici. Također, sagorijevanje kukuruza može dovesti do stvaranja tvrde šljake, zbog čega je neophodno redovno čišćenje.
Pelet se proizvodi od drvnog otpada ili biomase i ima visoku ogrijevnu vrijednost od 16 do 19 megadžula po kilogramu, ali i relativno visoku cijenu. U Poljskoj, koja se navodi kao primjer tržišta, tona peleta košta u prosjeku oko 1.400 zlota, dok u pojedinim regijama cijena ide i do 1.750 zlota.
Kukuruz, sa nešto nižom ogrijevnom vrijednošću od 14 do 16 megadžula po kilogramu, zahtijeva nešto veću potrošnju za istu količinu energije, ali je znatno jeftiniji. Cijena tone kukuruza kreće se od oko 150 do 270 eura, u zavisnosti od sezone, prinosa i vremenskih uslova. Upravo ta razlika u cijeni čini da grijanje kukuruzom u mnogim domaćinstvima može donijeti uštede od nekoliko stotina eura godišnje.
Za razliku od peleta, čija je cijena relativno stabilnija, cijena kukuruza značajno zavisi od poljoprivrednih prinosa i vremenskih prilika. To znači da ova vrsta grijanja nosi i određeni rizik, ali u godinama dobrih prinosa može biti veoma isplativa alternativa.
Sve veće interesovanje za kukuruz kao gorivo pokazuje da rast troškova energije podstiče domaćinstva da razmišljaju van ustaljenih okvira, tražeći rješenja koja kombinuju dostupnost, cijenu i prihvatljive tehničke karakteristike.